Iako smo najavili pisanje bloga iz Rima, nažalost to nismo bili u stanju zbog jednostavnog razloga- slabog signala u Domu Croata. Ne preostaje nam ništa drugo nego retrogradno objaviti naš prvi post.
Naš prvi dan u Rimu bi je rezerviran za Vatikan točnije audijenciju i obilazak okolnih crkava. Naša grupa imala je odličnog vodiča- Anđelu koja, iako ustvari trenutno radi na svom doktoratu u Rimu, nije štedila ni vremena ni truda da nam pokaže ono najbolje od Rima.
Nećemo vas zamarati sa svim pojedinostima puta nego samo izdvojiti neke detalje.
Audijencija s papom je bila zaista ugodno iznenađenje. Do sada mi je svaki susret s papom uvijek protekao u velikoj strci, nervozi i velikoj vrućini, ali čekanje na Trgu Svetoga Petra (očekivao sam da ćemo morati provesti dobra četiri sati stojeći) prošlo je brzo i ugodno. Poredane stolice su bile veliki plus pa se pod umjerenim suncem moglo lijepo moliti dok smo čekali papin nagovor i blagoslov.
Nakon audijencije slijedio je obilazak grada, od crkve do crkve, od znamenitosti do znamenitosti. Izdvojit ću samo one koje su me se najviše dojmile, a to su relikvije sv. Padre Pia (crkva San Salvatore blizu trga Navona), grob sv. Katarine Sijenske (u bazilici Sv. Marije iznad Minerva), Koloseum, itd. Ovakvi obilasci ustvari su samo poslužili za upoznavanje grada, jer se prolazi kroz toliki broj crkava da na kraju dana i ne pamtiš što si sve prošao i čuo.
Usput rečeno, imali smo priliku posjetiti i čuveno Papinsko sveučilište Gregorianu na kojemu nas je srdačno primio naš poznati profesor i isusovac o. Mihály Szentmártoni, koji je i duhovnik svećenika studenata u Zavodu sv. Jeronima (inače je i u papinoj komisiji za Međugorje, ali nas je kroz smijeh zamolio da ga o tome ništa ne pitamo)
Gorak osjećaj mi je ostavio Panteon, odnosno bazilika Svete Marije od mučenika koja se, čini mi se, ponovno pretvorila u poganski hram. Mise se ovdje još uvijek održavaju prigodno ili rano ujutro prije turista, ali kako nema Presvetog oltarskog sakramenta, a sam prostor se turistima prezentira još uvijek kao Panteon ostalo je malo od osjećaja svetosti.
Inače, Rim je uglavnom ostao isti kakvim ga pamtim otkada sam ga zadnji put posjetio prije 24 godine, samo što je kava puno skuplja. Na trgu Navona platili smo 4 eura, ali koji je to gušt, nakon bjesomučnog trčanja po Rimu sjesti i popiti odličnu kavu uz gradske svirače. Kao da je vrijeme stalo na 15 min. Pravi ćeif.
Bilo je neobično što su se, pored svih ovih crkava i misa koje se slave po Rimu, naši organizatori odlučili slaviti svetu misu tek navečer u kapelici Doma Croata, valjda kako bi misa bila na našem ‘Hrvatskom’ jeziku. Sveta misa je bila slavljena u čast svih rimskih mučenika, a nama je bila prigoda da se upitamo koliko smo uistinu radosni kršćani i jesmo li spremni trpjeti za Krista u današnje vrijeme…
