Konzervativci su često na lošem glasu kao negativni reakcionari koji se neprestano žale na stanje u društvu i Crkvi. Konzervatizam, međutim, proizlazi iz našeg izvornog poslanja da obrađujemo i čuvamo povjereni nam ‘vrt’, implicirajući da nam je Bog povjerio dobra koja moramo čuvati i uzgajati unutar granica njegova izvornog djela. Konzervativci odbacuju mit o napretku da “novo” nužno znači “bolje”, čak i ako je to povremeno, i priznaju nužnost tradicije. Potreba za očuvanjem podrazumijeva posjedovanje dobra vrijednog njegovanja, zaštite i prosljeđivanja. Možda to ukazuje na ključnu razliku između konzervativca i progresivca, pri čemu jedan prepoznaje dobro kao već posjedovano, a drugi traži buduće dobro koje još nije posjedovano.
Etiketa konzervativaca neuspješno je primijenjena unutar Katoličke Crkve. Umjesto političke podjele na lijevo/desno koja je nastala u Francuskoj revoluciji između republikanaca i monarhista, ona predstavlja alternativne načine tumačenja Drugog vatikanskog sabora. Konzervativci nastoje očuvati tradicionalne izraze doktrine i liturgije, dok liberali traže veću prilagodbu kulturi. Uvučeni u ovu dihotomiju, možemo promašiti dublje značenje konzervativizma.
Stoga bih predložio sljedeća načela za ustrojstvo snažnijeg katoličkog konzervativizma:
- Konzervativni katolici čuvaju prioritet Božje objave i njezina izražavanja od strane Crkve u svom nauku.
- Konzervativni katolici podupiru neprekinutu prirodu tradicije i nastoje je prenijeti sljedećoj generaciji.
- Konzervativni katolici oprezni su pred predloženim promjenama u Crkvi i društvu.
- Konzervativni katolici cijene prekrasnu raznolikost unutar Crkve različitih kultura, intelektualnih tradicija i liturgijskih obreda.
- Konzervativni katolici obraćaju pozornost na to kako nas grijeh kvari unutar Crkve i rade na stalnoj duhovnoj i moralnoj obnovi.
- Konzervativni katolici promiču lijepu umjetnost, arhitekturu i glazbu u Crkvi i nastoje obnoviti crkvenu tradiciju poučavanja slobodnih umjetnosti.
- Konzervativni katolici podržavaju primarna prava i dužnosti roditelja i nastoje formirati snažne zajednice u župama, bratovštinama i drugim katoličkim organizacijama kako bi živjeli vjeru u svakodnevnom životu.
Kako bismo uravnotežili ova načela, također se moramo posvetiti porocima konzervativaca:
- Preveliko naglašavanje samodostatnosti i nedovoljno obraćanje pažnje na potrebe drugih.
- Demonstriranje pretjerano reakcionarnog načina razmišljanja.
- Opiranje dobrim i potrebnim promjenama.
- Padanje u idealizam.
- Upuštanje u borbu za vlast i kontrolu unutar paradigme koju su postavili progresivci.
- Podleganje cinizmu ili čak očaju pred onim što se čini kao nezaustavljiva promjena.
Kako bismo prevladali poroke konzervativaca, mogli bismo također dodati sljedeća načela kako bismo ih gurnuli izvan uskih okvira:
- Konzervativni katolici trebali bi više raditi na održavanju dostojanstva svih ljudskih bića, osobito onih najmarginaliziranijih i najranjivijih u društvu.
- Konzervativni katolici trebaju rasti u nadi pouzdajući se u Božju providnosnu brigu za Crkvu i ljudsku povijest.
- Konzervativni katolici trebaju pružiti drugima, uključujući crkvene vođe i one s kojima se ne slažu, više razumijevanja, podrške i molitve.
Konzervativni katolici rade na očuvanju i održavanju istinskih i potrebnih dobara unutar života Crkve i društva. Oni mogu izaći iz okvira konzervativne etikete i poroka koji je prate, pokazujući veće milosrđe i iskazujući nadu za druge.
