Na današnji dan prije sto godina, 13. srpnja 1917. godine, Gospa je objavila viziju pakla – djeci. Troje malih portugalskih pastira bilo je jako uplašeno tom vizijom i odlučili su stoga podnositi žrtve i mnogo moliti kako bi se što više griješnika spasilo od pakla. Prema najstarijem sjećanju Lucie dos Santos, “Vizija je trajala samo trenutak. […] Mislim da bismo inače umrli od straha i užasa.”
Čini se da se Nebeska Majka ne ponaša blago kada su doktrine u pitanju, čak i kada se bavi djecom osnovne škole. A ako ćemo pošteno, ima dobre rezultate u odgoju djece.
Ipak, pakao nije tako popularan kao nekad. Ankete stalno pokazuju da- iako mnogi ljudi i dalje vjeruju u Raj, sve manje njih vjeruje u ono “drugo mjesto”. I taj je trend prisutan među katolicima koliko i među svima ostalima.
U takvoj atmosferi, poruka iz Fatime ljudima baš i nije mila. Ali ako ćemo biti iskreni – mogli bi to reći i za govore Isusa iz Nazareta.
Isus govori o paklu (‘gehenna’ na novozavjetnom grčkom) jako često. Možda je istina da ne ulazi baš u velike detalje: nema velikog broja prispodoba koje pokazuju različite aspekte pakla, poput onih o Nebeskom Kraljevstvu (vidi Mk 4, Mt 13). Ali Isusov govor o paklu je sastavni dio njegovog evanđeoskog navještaja. A ono što govori, premda kratko, je često slikovito prikazano. “Pakleni oganj”, fraza koja se spominje u molitvi devetnice iz Fátime – a koja je također objavljena prije sto godina na današnji dan – temelji se na Isusovim govorima (Mk 9,43, Mt 13,42, 50, 25,41).
Ovo priznanje objašnjava hitnost koju nalazimo u Evanđeljima; od Isusovog povratka iz pustinje (“Obratite se i vjerujte Evanđelju!”, Mk 1,15) do njegove oproštajne turneje nakon uskrsnuća (jer se “ima propovijedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima”, Lk 24,47). Isus je dakle, u doslovnom smislu, Bogočovjek s posebnim poslanjem. Primjećujemo isti osjećaj revnosti, naravno, i među mnogim velikim svecima (uključujući i svetu Jacintu Marto).
Dakle, ne smijemo zanemariti ove teške, namjerno zastrašujuće slike s kojima Isus želi ilustrirati opasnosti Pakla koje prijete nama i našim bližnjima. Možda zaista ne postoji pravi “besmrtni podzemni crv” (vidi Mk 9,48, Iz 66,24) koji prati nesretne duše. Ali, ako to i je samo metafora, ipak se ne piše dobro onima koje pakao stvarno čeka.
Ista ona Gospa koja se pojavila u Fatimi, jednom je rekla upravitelju svadbe u Kani Galilejskoj: “Učinite sve što vam kaže” (Iv 2,5). Zvuči i danas kao dobar savjet. A to bi svakako uključivalo i razboritu brigu za sve nas da ne završimo u “onim skrivenim prebivalištima u kojima su zadržane duše koje nisu dobile nebesko blaženstvo”.