Nakon novogodišnjih seksualnih napada u Kölnu i u 17 drugih gradova, katolička hijerarhija u Europi pokazala je znakove zabrinutosti zbog – “nacionalista” i “desničara”.
Kardinal Rainer Woelki iz Kölna je osudio seksualne napade ispred njegove katedrale, ali je većinu svojih briga rezervirao za prijeteću pojavu “desnih ili smeđih krugova“. Biskup Gregor Hanke iz Eichstatta se požalio da su politički čelnici u Njemačkoj, koji govore o ponovnom uspostavljanju granice, usvojili politiku koja je “desničarska i islamofobna“. Kardinal Christoph Schönborn, nadbiskup Beča, nedavno je upozorio kako je, usprkos krizi migranata u Europi, najveći rizik povratak “novog nacionalizma“. Izazov izbjeglica, rekao je, stvara “opasnost da se svatko povlači u svoje granice“, te da će se “granice, barijere, zidovi, i željezna zavjesa vratiti“.
Dakle, ako su ti biskupi u pravu, puno ljudi u Europi ima pogrešne strahove. Prava opasnost ne dolazi od horde mladih muslimanskih muškaraca koji lutaju Europom, nego opasnost dolazi od ljudi koji smatraju da se treba nešto učiniti po tom pitanju. Kao što većina Europljana zna, riječi kao što su “novi nacionalizam”, “desni ili smeđi krugovi”, “ksenofobi” i “populisti” su kodne riječi za neonaciste.
Tema sastanka Konferencije europskih biskupa (COMECE) 2014. bila je “Isključivost nacionalizma” gdje su europski biskupi izrazili strah zbog “rastućeg fenomena rasizma i ksenofobije u Europi“. Nacionalistički pokreti, kažu, podsjećaju nas na “ratoborne i ultra-nacionalističke politike koje su prethodile i Prvom i Drugom svjetskom ratu“.
Veći dio europskih biskupa podržava Europu bez granica, odnosno internacionalni pogled na svijet za koji se zalaže politička elita u Europi. Ako izuzmemo pitanje braka i obitelji, čini se da je hijerarhija usvojila ‘agendu’ Europske Unije kao svoju. Doista, deklaracija COMECE poziva europske građane da “izdrže sva iskušenja i ne krive Europsku uniju za domaće probleme“.
Tako, biskupi riskiraju da, kao i europske svjetovne vođe, postanu odvojeni od običnih ljudi – onih ljudi koji se boje za sigurnost svojih žena i kćeri ako bi se masovno useljavanje migranata nastavilo.
Otac Matthew Gardzinski, dužnosnik Papinskog vijeća za migrante je već odbacio ovakve strahove oko izbjeglica nazvavši ih “ksenofobnim, restriktivnim, i da samo izazivaju strah“, koji nemaju nikakvu “objektivnu” osnovu u stvarnosti. Opći stav katoličkih lidera, jest da su ti strahovi proizvod ljudi zatvorenog uma koji nisu studirali, ili nisu imali dovoljno iskustva sa “drugima”. Po njima, takvi ljudi u svojim mislima žive u vremenu neke nostalgične prošlost koja više nije relevantna. Dakle, kardinal Schönborn poziva Europljane da prevladaju svoje strahove i “novi nacionalizam koji je očito zastario“. A to je njegov ljubazan način na koji želi reći: “Ako niste oprezni, vratit ćete se u nacističku prošlost“.
Ali sve se više čini da su zagovornici Europske unije bez granica oni koji žive u prošlosti. Uspjeh inicijative kao što je Europska unija uveliko ovisi o pretpostavci da će članovi zajedničke Unije dijeliti zajedničke vrijednosti. No, pretpostavka zajedničkih vrijednosti je uništena kombiniranim snagama multikulturalizma i migracije.
Najveći internacionalni pokret danas je Islam. Poput mnogih biskupa, ni islamisti ne vjeruju u granice. Oni ne razmišljaju o sebi kao Francuzima, ili Nijemcima, ili Englezima. Njihova jedina lojalnost pripada Islamu. Zašto? Zato što prema islamskom nauku, cijeli svijet s pravom pripada Islamu. Mir koji islamisti zamišljaju će se dogoditi samo i kada se svaka nacija dovede pod okrilje Islama.
Ponor između biskupa i običnog puka se proširuje. Prelati govore da ne smijemo graditi zidove, ali oni sami su se ogradili od sve većeg broja Europljana koji osjećaju potrebu za zidovima, ogradama i granicama. Zaista, u ovom trenutku, glasnogovornici Crkve više inzistiraju na održavanju statusa Europe bez granica od velikog broja političara.
Za Rim, prijetnja terorizma je beznačajna u odnosu na prijetnje nacionalizma. Na naslovnoj stranici vatikanskih novina L’Osservatore Romano je objavljen članak u kojem se kritiziraju europski dužnosnici zbog poništavanja pozitivnih učinaka Schengena. Prema uredniku Giuseppe Fiorentinu, “blokovi i zidovi” nisu rješenje, te bi EU trebala odustati od “egoizma”.
“Egoizam”, pretpostavljam, se odnosi na sve one ‘nacionaliste’ koji imaju drskosti da stave ljubav prema obitelji i državi ispred sna o univerzalnom spajanju. Ali Europljani koji se protive invaziji svojih zemalja od međunarodnih ideologa nisu ograničeni ksenofobi; oni se ne razlikuju od svojih prethodnika koji su se usprotivili nacističkim i komunističkim invazijama na svoje države tijekom sredine i u drugom djelu 20. stoljeća.
