(Tisak prikazuje papu Pia VI. koji povodom ponovnog uspostavljanja Družbe Isusove predaje bulu Sollicitudo omnium Ecclesiarum generalu Reda Družbe Isusove, 7. kolovoza 1814.)
Ove godine se slavi 200. obljetnica obnove Družbe Isusove. U pismu upućenom svim članovima Družbe, general Adolfo Nicolas nam možda nudi pogled na način na koji i papa vidi obnovu i evangelizaciju u Crkvi danas, uzevši za primjer obnovu i oživljavanje Družbe u onim turbulentnim vremenima.
Iz Zenita prenosimo:
Vjerujem da je najbolji način duhovnog ulaska u ovu posebnu godinu 200.- te obljetnice Bule Sollicitudo omnium Ecclesiarum, izdane od pape Pija VII. 7. kolovoza 1814.- zatražiti milost koju je predložio sv. Ignacije u kontemplaciji o ljubavi: tražiti od Gospodina “nutarnju spoznaju o svemu dobrom što sam dobio, tako da priznajući to sa zahvalnošću, mogu voljeti i služiti njegovom božanskom Veličanstvu u svemu.” (SPEX 233 )
Drugim riječima, ne želimo da naša pozornost bude fokusirana isključivo na prošlost. Želimo bolje razumjeti i cijeniti našu prošlost kao bismo mogli ići naprijed u budućnost te s “obnovljenim žarom i revnošću” (GC 35, dekret 1) živjeti naš život i poslanje danas.
Dopustite mi predložiti neke moguće teme za molitvu, razmišljanje i razlučivanje za narednu godinu.
1 . Kreativna vjernost:
Što za nas danas znači da je Družba, koje izvan ruskog carstva izgubila sve nakon ukidanja reda, bila u stanju početi iznova bez sredstava? Osim toga, što možemo naučiti iz pokušaja obnovljene Družbe da bude vjerna ignacijanskoj baštini u znatno izmijenjenim okolnostima?
2 . Ljubav prema našoj instituciji:
Prema važnom pismu pod naslovom O ljubavi naše Družbe i našeg Instituta (1830.), koje je napisao jedan od najznačajnijih figura obnovljene družbe, p. general Jan Roothaan, napast nekih članova tek obnovljene družbe jest da je vole, mogli bismo reći, na vanjski odnosno površan način: cijeneći bogatstvo i broj mnogih ustanova; uživajući u časti i uvažavanju drugih, ponoseći se jer su ponovno moćni i utjecajni. Umjesto toga, p. Roothaan je nastojao promicati ljubav prema unutarnjoj stvarnosti Družbe: njezinoj instituciji, njezinoj duhovnosti i vrijednostima, njezinom načinu razmišljanja ukorijenjenom u duhovnim vježbama. Što nama danas znači ovaj poziv da se fokusiramo prije svega na znanje i ljubav prema našoj Instituciji?
3 . Bratsko druženje:
Još jedna važna figura tog razdoblja bio je sveti Josip Pignatelli, koji je, u teškim vremenima protjerivanja i beskućništva, objedinio, ojačao i ohrabrio svoju braću. Čak i za vrijeme zabrane, on održava komunikaciju, prijateljstvo i nadu među bivšim članovima družbe. Što svjedočanstvo onih koji su brinuli za svoju braću u vrijeme krize, može značiti nama danas, koji smo pozvani živjeti “zajedništvo kao poslanje”?
4 . Univerzalnost poslanja:
Jedno od obilježja obnovljene Družbe bio je izvanredan misionarski duh i djelatnost. Do vremena generala p. Roothaana, od 5.209 članova Družbe, 19 % ih je djelovalo izvan provincija u koje su ušli. Mnoge provincije u Aziji, Africi, Americi i Australiji potječu iz ovoga razdoblja obnovljene Družbe. Što nam poručuje ovaj snažan osjećaj za sveopće poslanje u obnovljenoj Družbi danas?
5 . Vjera u Providnost:
Naši prethodnici u Družbi živjeli su u izazovnim vremenima: ukidanje reda, neizvjesna egzistencija Družbe u Ruskom carstvu, lokalizirana priznanja Reda sve do njegove univerzalne restauracije 1814., te krhkih i teških početaka obnovljene Družbe. Što možemo naučiti od ove naše braće pune strpljive izdržljivosti, hrabrosti, vjere i pouzdanja u Božju providnost i prisutnost Duha Svetoga u Crkvi tijekom tog burnog razdoblja?
Adolfo Nicolás , S. J.
