Božićno veselje zaista je nešto čarobno! Donosi ga katolicizam. Uvjeren sam, kad bi nesrećom nestalo katolicizma iz hrvatskog naroda, da bi onim istim časom umjesto božićnog veselja nastupila u njemu onakova teška korizma strašne pokore bez ikakove utjehe, kakovu već sedamnaest godina proživljava nesretni ruski narod. Groza me hvata i pri samoj pomisli na takovo stanje. A ipak katolici se moraju i u to zamisliti. Tko nam jamči, ako bismo skrstili ruke, da se ne bi jednoga dana naše lijepe crkve i samostani, koji su usko povezani s hrvatskom prošlošću, pretvorili u zabavišta i kina, u kojima bi se mladež naša učila mržnji i svakoj opačini? Ako hoćemo da božićno veselje vlada trajno u duši našeg naroda, onda valja upotrijebiti i sredstva da ga očuvamo.
Božićno veselje temelji se na velikoj istini, da je Bog u slici Maloga Djeteta sašao na ovaj svijet; da nas je taj isti Bog-čovjek naučavao primjerom i riječju, što valja da činimo, da živimo u miru s Bogom na zemlji te budemo puni božićnog veselja ne samo na zemlji, nego za sve vjekove na nebu.
A evo tu vjeru hoće da iščupaju neprijatelji katolicizma iz duše našega naroda. I jer su, da se poslužim riječima Spasiteljevim, »sinovi ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla« (Lk 16, 8), to se oni u svoje ciljeve služe najmodernijim sredstvima, među kojima prvo mjesto zauzima štampa – i to u prvom redu dnevna štampa.
Gdje je jaka vjera katolička, tamo je jak i čist moral. Gdje je jak i čist moral, tamo vlada pravednost, ljubav, čistoća i uopće kršćanske kreposti. Gdje pak vlada pravednost i ljubav i gdje cvatu kršćanske kreposti, tamo nestaje i same materijalne bijede, koja danas tako strahovito tišti čovječanstvo, i koja se nijednim drugim načinom ne može odstraniti.
Iz Božićne i novogodišnje čestitke Blaženog Alojzija Stepinca čitateljima tjednika »Hrvatska Straža«, 26. prosinca 1934.
Izvor
Hrvatska Straža, tjednik, 1. siječnja 1935., br. 1., str. 1-2.
