Nedavni događaj u jednoj srednjoj školi u San Franciscu, trebao bi ozbiljno zabrinuti sve pastire, katehete i vjeroučitelje kojima je povjeren odgoj mladih. Naime, u jednoj lokalnoj katoličkoj srednjoj školi, mladi su odbili slušati zagovornicu pro-lifa pokreta i demonstrativno napustili događaj. Svoju reakciju su popratili i tik-tok videom, ponosno ističući kako su oni za pravo izbora! Ponovit ću: radi se o katoličkoj školi! Ozbiljno se zapitajmo: gdje smo pogriješili?!
Nadbiskup San Francisca, nakon ovog tužnog incidenta, u posebnom pismu potaknuo je učenike škole da odbace laži industrije pobačaja i postanu hrabri zagovornici života:
Iako je svaka generacija cijenila znanost i pridonijela njezinu napretku, naša generacija, više nego bilo koja druga u prošlosti, gleda na znanost kao na vodič za navigaciju kroz život. Pogledajmo onda što današnja znanost govori o pobačaju.
Abortus predstavlja ubijanje ljudskog života. To je znanstvena činjenica. Fetus u majčinoj utrobi je jedinstveno ljudsko biće koje raste, sa svojim jedinstvenim DNK. Način ubijanja ovisi o stadiju trudnoće i vrsti pobačaja, ali često uključuje tehnike kao što su komadanje udova, drobljenje lubanje i spaljivanje tijela. Bez obzira na metodu, pobačaj je užasno nasilan čin. Ovo nije hiperbola. To je znanstvena činjenica.
Znanost je vrlo važan vodič za nas, ali nije jedini — niti najvažniji, s obzirom na to da se znanje koje stječemo iz znanosti uvijek razvija. Pobačaj, kao i svako drugo veliko društveno pitanje, ima mnogo dimenzija, a neke od njih su: politička, društvena, emocionalna, religiozna, ekonomska i tako dalje. No, prije svega, to je moralno pitanje, kao i svako drugo veliko društveno pitanje.
Mladim ženama poručujem kako je njihova plodnost blagoslov koji trebaju njegovati, a ne problem koji treba „popraviti“ ili uređaj s prekidačem za uključivanje i isključivanje koji se uključuje po volji. Bog vam je dao nevjerojatan dar da možete iznijeti na svjetlo dana novo, jedinstveno ljudsko biće, s besmrtnom dušom. Dovoljno sam star da se sjećam vremena kada je naše društvo njegovalo ovaj dar i štitilo ga; zapravo, društvo se organiziralo oko njega. Istina je da su tada žene bile uskraćene za mnoge mogućnosti koje sada uživaju, i to je napredak koji treba slaviti. Međutim, to ne bi trebalo doći po cijenu da žene moraju uništiti ovaj zadivljujuć dar.
Mladim muškarcima poručujem kako je nekada postojalo vrijeme kada je muškarac, ako bi učinio nešto što je izazvalo neugodnosti u životima drugih, bio pravi muškarac tek onda ako bi preuzeo odgovornost za to. Isto tako je bilo mnogo češće da muškarac poštuje ženu kao sebi ravnu, a ne da je koristi za svoje sebično zadovoljstvo. Ne bi se upustio u čin kojim bi mogao postati otac osim ako nije bio spreman preuzeti odgovornost za to uz doživotnu predanost i vjernost ženi s kojom je postao otac svoje djece i brige za djecu koju zajedno donose u svijet. Još uvijek imate vremena za formaciju prije nego što sazrijete u prave muškarce. Želite li zauvijek ostati dječaci, onda provedite svoj život vodeći računa samo o sebi i svome malom neposrednom zadovoljstvu, jer da biste bili pravi muškarci, potreban je život žrtvovanja i kreposti. To isto tako znači da se ponašate odgovorno pokazujući poštovanje prema ženama kao vama istinski jednakima, njegujući ih i poštujući taj sjajni dar koji ona ima kada donosi novi život u svijet.
Svima vama poručujem da ne budete žrtve kulture. U našoj zemlji postoje moćne snage koje koriste parole da vas konvertiraju u agente vlastitih sebičnih ciljeva. Morate prepoznati laži. „Pružatelji pobačaja” nisu za izbor, jer svaki porod za njih predstavlja izgubljenu prodaju. Ako su bili za izbor, zašto onda ženama u kriznim trudnoćama ne daju mogućnosti da naprave izbor za cijeli život? Kažu i da su za žene, ali gdje su kada pojedine žene nakon pobačaja trebaju liječenje? Zašto žene u takvoj situaciji ne smiju ni govoriti o tome, već moraju zadržati bol u sebi, tonući sve dublje u svoju tugu i depresiju? Kome se obratiti kada konačno ima hrabrosti potražiti ozdravljenje?
Ona se okreće Crkvi. Ovu priliku joj pružaju ljudi vjere — i gotovo uvijek naša subraća katolici. Jako sam ponosan na njih. Ovo niste čuli jer postoji kultura šutnje oko toga, ali mi u pastoralnoj službi prečesto smo čuli jadikovanje žena nakon pobačaja: „Nisam htjela proći kroz to, ali sam osjećala kao da nisam imala izbora”. Ovo skida masku s laži zagovornika izbora. To je isto tako razlog zašto će „pružatelji pobačaja“ lagati ženi o tome što se događa u njezinom tijelu, govoreći joj da je to samo nakupina stanica, a ne jedinstveno dijete koje traste u njezinoj utrobi. Ako sumnjate da je to tako, onda pogledajte neke snimke ultrazvuka.
Tko su oni koji zapravo pomažu trudnicama? Još jednom, to su ljudi vjere. Vjernici su ti koji vode klinike za krizne trudnoće koje ženama pružaju potrebnu potporu da dovedu svoje dijete do poroda i nastavljaju ih pratiti nakon rođenja kroz besplatnu zdravstvenu zaštitu, pelene, dekice, čineći dostupnim psihološko i duhovno savjetovanje; vode je kroz proces usvajanja, ako je to njezin izbor; pomognu joj da dobije posao, ako je to njezin izbor. Vjernici su ti koji shvaćaju da odgovor za ženu u trudnoći nije nasilje pobačaja nego ljubav prema majci i djetetu. I još jednom, ne mogu biti ponosniji na svoju subraću koja pružaju i podržavaju ove usluge pune ljubavi, one životvorne koje daju pravu nadu ženama koje se osjećaju usamljeno i napušteno.
Iskreno se nadam da ćete njegovati svoju idealističku energiju za pravdu, učeći gledati kroz tolike laži kulture u kojoj živimo. Ipak, nemojte se zavaravati jer zalaganje za pravdu u nepravednom društvu nije glamurozno. Uistinu, učinit će vas društvenim izopćenicima, neprihvaćenima u određenim krugovima društva, a još manje u društvenoj eliti. Bit ćete prezirani i ismijavani. Morat ćete postati otporni. Je li vrijedno toga?
Dr. Martin Luther King je jednom rekao kako je „luk moralnog svemira dugačak, ali se savija prema pravdi”. To se, međutim, događa samo kada nova generacija moralnih heroja ustane da ispravi nepravdu. Za to je potrebna jaka okosnica, velika duhovna izdržljivost. Hoćete biti moralni heroji svoje generacije? Imate li što je potrebno?
I hoćete ako, prije svega, usmjerite svoj život prema Isusu Kristu. On vas voli. Dao vam je život. On je jedini Spasitelj svijeta, koji nas uči spasonosnoj istini. Molite, ostanite jaki u vašoj vjeri i rastite u vjeri. Ako sve to učinite, onda ćete steći mudrost, snagu, hrabrost i strpljenje tako da ćete biti sposobni istinski unaprijediti ljudske živote. Budućnost je u vašim rukama.
Srdačan pozdrav u Kristu,
Nadbiskup Salvatore J. Cordileone
