Nedavno su novine The Times izvijestile o rezultatima svoje ankete na 1200 svećenika Anglikanske crkve. Među obeshrabrujućim rezultatima je i činjenica da samo četvrtina ispitanih misli da je Britanija još uvijek kršćanska zemlja, dok dvije trećine smatra da je samo povijesno kršćanska zemlja.
Ali možda najzabrinjavajući aspekt ankete je što, kao što je list izvijestio, postoji “jaka želja među svećenicima za značajnim promjenama u crkvenoj doktrini o pitanjima kao što su spol, seksualnost, brak i uloga žena kako bi se više uskladili s javnim mnijenjem. Većina želi da Crkva počne održavati istospolna vjenčanja i odustane od zabrane predbračnog i homoseksualnog spolnog odnosa.”
Ako postoji pokazatelj prvog rezultata, da Britanija više nije kršćanska zemlja, on bi mogao ležati u stavovima izraženim u drugom; spremnosti da se prilagodi duhu vremena.
Svakako, oni koji su odgovorili na anketu su, ukupno gledajući, tek manjina anglikanskog klera, ali nije teško prepoznati trend koji ona pokazuje. Doduše, oni se mogu naći i među mnogim katolicima. A za Katoličku Crkvu je ovo važna lekcija o tome kakav pristup ne treba zauzeti prema stvarnosti života sa sekularnom kulturom.
Tragedija je, naravno, u tome što se kršćanska etika urušava kako društvo postaje manje kršćansko.
Što se tiče neuralgičnih pitanja seksa i seksualnosti, očita moralna pouka trenutnog stanja Engleske crkve, gdje spremnost da se to pitanje “dovede u sklad s javnim mnijenjem” baš i nije pravi put. Njihova je Crkva bila voljna to učiniti i nije zaustavila svoj pad. Katolička Crkva također je pretrpjela alarmantne gubitke u broju vjernika, a katolički svećenici se cijelo vrijeme bave podjelom između toga kako se katolici ponašaju i onoga kako se mi trebamo ponašati. Ali neće nadoknaditi te gubitke ljubaznom spremnošću da se prilagodi suvremenim seksualnim normama. Najgore su prošle one crkve koje su u tome najviše napravile – pogledajte protestantske crkve Skandinavije.
Moramo biti sol zemlje, a ne bljutavi poput nje.
