Davno su prošla vremena od kada se Španjolska mogla otvoreno nazvati “katoličkom” zemljom, a ta se promjena najviše očitovala prošle subote kada je čelnik španjolske Socijalističke radničke stranke Pedro Sánchez položio zakletvu i postao Premijer, i to bez Biblije i raspela na stolu, postavši prvi koji je u Španjolskoj modernoj povijesti to učinio.
Samoproglašeni ateist, Sánchez je došao na vlast srušivši svog prethodnika, konzervativnog premijera Mariana Rajoya, podnošenjem prijedloga za glasovanje o povjerenju u parlamentu, nakon što je Narodna stranka nedavno osuđena za korupciju.
Do ovoga tjedna niti jedan katolički biskup nije čestitao novom premijeru i to s dobrim razlogom.
Za vrijeme svoje kandidature, Sanchez je zagovarao uklanjanje vjerskih simbola iz svih institucija, ukidanje javnog financiranje Katoličke Crkve – koja prima novac kad porezni obveznici to odobre – i uklanjanje religijskog sadržaja iz školskog kurikuluma, rekavši da nijedna “religija ne može biti dio kurikuluma i školskog rasporeda”.
Njegova platforma za predsjednika PSOE-e, stranke koju vodi, se svodi na to da Španjolska konsolidira svoj status kao “laička država”.
Kako bi postigao taj cilj, Sánchez želi odustati od četiri sporazuma između Španjolske i Svete Stolice iz 1979., koji kontinuirano traju još od konkordata između režima generala Franca i Vatikana.
Sánchezova platforma se također zalaže da se “sekularna priroda države mora sprovesti kroz osnaživanje sekularnog obrazovanja i vrijednosti”, a škole su centri koji moraju ojačati vrijednosti demokracije.
Sánchez je također obećao “jamčiti vrijednosti, prava i građanske slobode, prilagođavajući španjolsko zakonodavstvo karakteristikama otvorenog, pluralnog i složenog društva u kojem se poštuju ideološka, vjerska, kulturna te rodna uvjerenja i izrazi bez ikakvih vjerskih denominacija koje bi imale povlašteni tretman.”
Osim toga, PSOE se zalaže za legalizaciju eutanazije.
Sánchez također radi na poticanju “Europske strategije multikulturalizma” i promicanju raznolikosti, posvećujući posebnu pozornost “punom uključivanju islamskih zajednica u europski projekt i priznavanje arapskog doprinosa europskoj kulturi.”
