U potezu koji ukazuje na sve veće političko neprijateljstvo u Australiji prema katoličkim i drugim kršćanskim institucijama, vlada ACT-a – Australskog glavnog grada (teritorija) –pokrenula je obvezujuću kupnju katoličke bolnice Calvary (Kalvarije) u Canberri.
Preuzimanje je zahtijevalo uvođenje i promjenu zakona, što je potez bez presedana u povijesti Australije. Prijedlogom zakona predviđeno je da se državni službenici usele u prostore 3. srpnja i preuzmu rad bolnice. To će se dogoditi prije dogovora ili plaćanja bilo kakve naknade.
Ekstremni potez i ishitrena provedba – osmišljena kako bi se javna rasprava svela na minimum – događa se jer je bolnica u katoličkom vlasništvu i ima dugu povijest podržavanja pro-life pokreta i protivljenja eutanaziji.
U nedavnom izvještaju državnih službenika, prikazuje se bolnicu Calvary (Kalvariju) kao „problematičnu zbog prevladavajućeg vjerskog etosa“ i nepodržavanja pobačaja i eutanazije. U izvještaju, točnije tijekom istrage, izdano je upozorenja o “ovisnosti“ sestara kongregacije Marijine Družbe prema ispunjavanju katoličke etike u pružanju zdravstvenih usluga.
Birokrati i političari oslanjaju se na prigušene riječi poput “problematično“ i neutralne izraze (u priopćenju za javnost) poput „razvijajuće potrebe ACT zajednice“ kako bi stvorili dojam da je ovo samo administrativna odluka.
To opovrgava činjenicu da je bilo potrebno ishitrenim i neuobičajenim potezima upletanje zakonodavne vlasti da bi se preuzimanje bolnice izvršilo. Takve političke i birokratske prijevare koliko su rutinske, toliko su i zamorne i uvredljive.
Točniju sliku dao je političar, vođa oporbe, Peter Dutton, koji je rekao da „jednostavno nije upoznat s takvom provedbom zakona drugdje u zemlji ili, iskreno, u svijetu, gdje je vlada donijela svoju odluku utemeljenu na protivljenju vjeri kako bi u upitnim okolnostima prisilno stekla bolnicu samo iz ideoloških razloga. Iako ustanova dobro radi svoj posao i u većem je javnom interesu i dobrobiti lokalne zajednice“.
Vlč. Tony Percy iz nadbiskupije Canberra opisao je potez kao pokazatelj „vjerske netrpeljivost”, rekavši da postavlja opasan presedan koji bi mogao dovesti do toga da se „druga imovina u vlasništvu kršćana ‘stječe’ preuzimanjem u sovjetskom stilu“. Rekao je da bi preuzimanje moglo stvoriti presedan za druge vlade da zauzmu kršćanske objekte poput škola i ustanova za skrb o starijim osobama.
Nadbiskup Canberre, Christopher Prowse, pastirskim pismom prosvjedovao je protiv šokantne vijesti rekavši sljedeće:
„Ova izvanredna i potpuno nepotrebna vladina intervencija mogla bi postaviti presedan za buduće kupnje bilo koje zdravstvene ustanove utemeljene na vjeri ili, zapravo, bilo koje tvrtke utemeljene na vjeri, uključujući obrazovane institucije ili centre socijalne skrbi. Također sam zabrinut da bi ova akcija, temeljena na opsesivnoj vladinoj kontroli, uskratila budućim katoličkim generacijama u Canberri izbor bolničke skrbi na temelju etosa naše cijenjene katoličke vjere“.
Lobist Rob Norman opisao je ovaj potez kao „autoritarnu odluku… koja podsjeća na sovjetski stil preuzimanja nevladine imovine“. Rekao je da vlada glavnog grada „nema tolerancije za vjerska uvjerenja koja se protive volji države“.
Dva su razloga zašto ovaj potez predstavlja opasnost fundamentima australskog društva.
Jedan je nedostatak poštovanja prema povijesti Australije. Mnoge bolnice i ustanove za skrb nemoćnih u Australiji, uključujući Calvary (Kalvariju), osnovala je Katolička Crkva bez pomoći vlade. Ovakav način pomaganja bolesnima i osobama u nepovoljnom položaju uvelike se zanemaruje. Ne postoji tolika vjerska netrpeljivost koliko prigodan pravni trenutak za preuzimanje institucija. Stoga vlada glavnog grada može nakon preuzimanja tretirati katoličku bolnicu kao da je državno vlasništvo.
Drugi, znakovitiji problem je da u Australiji postoji široko rasprostranjeno mišljenje da državne institucije (aparati moći) moraju zakonski nametnuti odvojenost Crkve i države. To nije točno, ili barem samo djelomično točno.
Prema 116. članku Ustava postoji jamstvo slobode vjere, ali te se pravo odnosi samo na vladu Commonwealtha (državu), a ne na savezne države (teritorije), koje su čak slobodne diskriminirati na temelju vjere!
ACT nije država, već teritorij, pa teoretski potpada pod kontrolu savezne vlade. Ali ljevičarska savezna laburistička vlada vjerojatno neće ništa učiniti. Poruka australskim kršćanima je da ako se drže svojih moralnih pozicija, mogu očekivati da će ih se smatrati neprijateljima države.
Kevin Andrews, bivši savezni ministar obrane, piše da zakon Australije sadrži vrlo malo članaka o zaštiti slobode vjere. „Ovo je napravljeno inkorporacijom niza statuta Commonwealtha, država i teritorija jedne univerzalno priznate slobode – protiv diskriminacije – u zakon (Ustav) Australije, ali isključivanjem drugih, uključujući slobodu vjeroispovijesti”.
Implikacija navode na zaključak da je u Australiji diskriminacija protiv nekih skupina, posebno onih koje se smatraju “manjinama“, strogo zabranjena, ali predrasude protiv vjerskih skupina, osobito kršćana, ne smatraju se velikim problemom. Potez protiv bolnice Calvary (Kalvarije) jasan je pokazatelj posljedica te nejednakosti.
