Bivši primas Belgije, nadbiskup André-Joseph Léonard, upozorio je da su temeljna učenja katoličke vjere pod “prijetnjom” zbog pogrešne “pastoralne skrbi” i Sinode o sinodalnosti.
Léonard – imenovan biskupom Namura 1991. u dobi od 51 godine, a potom nadbiskupom Mechelena-Brusselsa 2010. – poznat je po svojoj obrani katoličkog učenja.
Upitan o katoličkom učenju koje jasno zabranjuje uvođenje lioberalnih ideja kao što su “žensko svećeništvo, oženjeni svećenici i blagoslov homoseksualnih parova”, bivši nadbiskup je izjavio da je ono danas itekako napadnuto.
“Smatrate li da je učenje Crkve o ovim temama doista ugroženo u današnje vrijeme?” upitali su Léonarda u nedavnom intervjuu.
“Da, ova prijetnja postoji”, odgovorio je Léonard. Napomenuo je da je takva “prijetnja” već prisutna u inačici “dušobrižništva” koja je devijacija istinskog katoličkog oblika učenja.
Ona je već prisutna u pastoralu koji odudara od bitnih točaka katoličke vjere, poput muškog svećenstva (koji predstavlja Zaručnika Crkve, Krista), visoke vrijednosti svećeničkog celibata na Zapadu i komplementarnosti muškarca i žene u braku.
82-godišnji Léonard također je uzeo na metu Sinodu o sinodalnosti, koju je pokrenuo papa Franjo 2021. i trebala bi trajati do 2024. “Jao, bojim se kako će mnogi zahtjevi izraženi na ‘Sinodi o sinodalnosti’ — kakav nejasna formulacija! — nastojati potkopati ili relativizirati ove vitalne stvarnosti,” upozorio je Léonard.
Nadalje je upozorio da je ova kriza relativizacije, učinak prelijevanja iz šireg društva, napominjući da je “cijela suvremena kultura – ili njen nedostatak – impregnirana ovim relativizmom, koji je s pravom osudio Benedikt XVI., te je neizbježno da pulsirajući plamen kršćanskog života gubi svoju snagu.”
Nadbiskup se također osvrnuo na način na koji su mjere COVID-19 korištene za suzbijanje javnog prakticiranja vjere, rekavši da je to “iskorišteno kao izlika da se Sveta misa svede na TV emisiju, koja ne zahtjeva osoban dolazak, te čini pričešćivanje s Tijelom Kristovim sporednim«.
Gotovo sve katoličke institucije definiraju se takozvanim “kršćanskim ili evanđeoskim vrijednostima”, ali nikada ne spominju Kristovo ime. Sva naša društva trebaju ponovno biti evangelizirana.
Također se oslanjao na često ponavljane kritike pape Franje prema katolicima koji pokušavaju preobratiti druge. Nadbiskup je pohvalio “pokrete ispunjene evanđeoskim žarom, spremne naviještati Kristovu ljepotu u dobrim i lošim vremenima, ne dajući se obeshrabriti onima (uključujući biskupe) koji neumorno propovijedaju: ‘Iznad svega, ne prozelitiziraj!’”
Léonard je izjavio da oni koji se protive naporima obraćenja zapravo “diskreditiraju svetog Pavla, on koji je bio najveći prozelit u povijesti Crkve, on koji je govorio i djelovao kako bi omogućio što većem broju ljudi da se ‘približe’ Kristu. ”
Ova obrana aktivnog promicanja vjere je tema o kojoj je Léonard dosljedno govorio. Godine 2010. rekao je za Inside The Vatican da je “najveći izazov za Univerzalnu Crkvu njezina trenutna nesposobnost da se vrati u srce kršćanske vjere.”
Upozorio je na “opasnost zamjene Krista kršćanstvom, apstraktnim vrijednostima”.
U svrhu promicanja katoličke vjere, Léonard je izjavio da se “moramo vratiti na prvu objavu kršćanstva kako je objavljeno u Knjizi Djela apostolskih, naviještanje Krista, pravog čovjeka, pravog Boga, njegovo raspeće i uskrsnuće” – što je “ jezgra kršćanske vjere.”
Ono što je ranoj Crkvi dalo odvažnost da naviješta Krista bila je vjera u uskrslog Krista. Za zaštitnika imamo čovjeka koji je prošao kroz smrt. Nitko drugi ne može tražiti takvog pokrovitelja. Ono što nam je danas najpotrebnije je ta vjera u Krista uskrslog i u Duha Svetoga da se suočimo s izazovima našeg vremena. Što sam stariji to više volim Univerzalnu Crkvu, jednu za sve.
Franjo je primio ostavku nadbiskupa u manje od četiri tjedna nakon što je 2015. napunio 75 godina, što je prema Zakoniku kanonskog prava starosna dob kad mjesni biskup predaje odreknuće Svetom Ocu, a naslijedio ga je njegov pomoćnik, biskup Jozef De Kesel, kojeg je Franjo 2016. imenovao kardinalom.
De Kesel je zatim potpisao i odobrio zloglasni dokument svojih kolega belgijskih biskupa, kojim se odobrava blagoslov za istospolne parove. Tijekom njihovog kasnijeg posjeta ad limina papi Franji nekoliko mjeseci kasnije, De Kesel je govorio o tome kako je sastanak bio “veoma topao” i kako nisu bili opomenuti zbog dokumenta.
