Neka se, dakle, ništa ne pretpostavi Djelu Božjem (liturgiji).
Ovim riječima u svom Pravilu (43,3) sveti Benedikt je utvrdio apsolutni prioritet svete liturgije nad svim drugim zadaćama redovničkog života. Ali ni u redovničkom životu to se nije odmah uzelo u obzir, jer su poljodjelstvo i intelektualni rad također bili važni zadaci za monahe. U poljoprivredi, kao i obrtničkom radu i radu na formaciji, mogla su postojati neka svjetovna pitanja koja su se činila važnijima od liturgije. Imajući to na umu, Benedikt je liturgiji dao prioritet, nedvosmisleno naglašavajući prioritet samoga Boga u našem životu: “U vrijeme za božansku Službu, čim se čuje znak sve se napušta, što god tko imao u rukama, te se pohiti s najvećom žurbom, ali ipak ozbiljno da se ne bi dalo povoda rastresenosti.”
U svijesti današnjih ljudi, Božje stvari, a time i liturgija, uopće se ne čine hitnima. Postoji potreba za žurnim djelovanjem u svakoj mogućoj stvari. Čini se da Božje stvari više nisu hitne. Sada bi se moglo prigovoriti kako je redovnički život u svakom slučaju drugačiji od života ljudi u svijetu, i to je svakako točno. Ali ipak, dati prioritet Bogu na što smo zaboravili, vrijedi za sve. Ako Bog više nije važan, mijenjaju se kriteriji za utvrđivanje važnosti. Čovjek, stavljajući Boga sa strane, samom sebi postavlja ograničenja koja ga čine robom materijalnih sila koje se protive njegovu dostojanstvu.
U godinama nakon Drugoga vatikanskog koncila, ponovno sam postao svjestan Božjeg prioriteta i svete liturgije. Neujednačenost liturgijske reforme koja je široko zahvatila Katoličku Crkvu dovela je do stavljanja sve većeg naglaska na aspekte obrazovanja i vlastite aktivnosti i kreativnost. Ljudsko djelovanje gotovo je uništilo Božju prisutnost. U takvoj je situaciji postalo sve jasnije da život Crkve ovisi od pravilnog slavljenja liturgije i da je Crkva u opasnosti kada se Božje prvenstvo više ne pojavljuje u liturgiji, a posljedično ni u životu.
Najdublji uzrok krize koji je potresao Crkvu leži u zamračivanju Božjeg prvenstva u liturgiji. Sve me to dovelo do toga da se posvetim temi liturgije više nego prije, jer sam znao da je prava obnova liturgije temeljni uvjet za obnovu Crkve. Na temelju tog uvjerenja, rađene su studije koje su prikupljene u ovom broju 11 Opera Omnia. Ali u suštini, liturgije Istoka i Zapada, unatoč svim razlikama, su jedno te isto. I nadam se kako će ova knjiga također pomoći kršćanima Rusije da na nov i bolji način shvate veliki dar koji nam je darovan u svetoj liturgiji.
Predgovor pape emeritusa Benedikt XVI. za rusko izdanje njegovih sabranih djela Opera Omnia (kompletna djela) objavljenih pod imenom Teologija liturgije, u izdanju Moskovske patrijaršije.
