U eseju iz 2018. objavljenom nakon njegove smrti, papa Benedikt XVI. napisao je da protestantsko shvaćanje Euharistije i snažni pozivi na među-pričešćivanje često dolaze zajedno.
Komentirajući tadašnju situaciju euharistijskog života u Katoličkoj Crkvi, papa emeritus je istaknuo: “Jedan od velikih utjecaja je gotovo potpuni nestanak sakramenta pokore.”
Tu je i shvaćanje pričesti samo kao “večere”, dodao je. “U takvoj situaciji vrlo naprednog protestantiziranog shvaćanja euharistije, među-pričešćivanje se čini prirodnim.”
Benediktov esej o Euharistiji dio je niza tekstova koje je Papa emeritus napisao nakon svoje ostavke 2013. Eseji, pisma i razmišljanja sakupljeni su u jednoj knjizi, “Što je kršćanstvo?”, koja je prošlog mjeseca objavljena na talijanskom jeziku.
(Prema vatikanskom novinaru Sandru Magisteru, sam Benedikt XVI. organizirao je objavljivanje spisa nakon svoje smrti.)
Talijanski časopis L’Espresso objavio je izvadak jednog od eseja, teksta od 17 stranica o “značenju pričesti”, koji je dovršen u lipnju 2018., kada je Crkva u Njemačkoj raspravljala o među-pričešćivanju, odnosno mogu li protestantski supružnici katolika primati euharistiju na misi.
Benedikt se u svom eseju prisjetio drugih trenutaka u povijesti Njemačke, kada je bilo poziva na među-pričešćivanje i rekao da se danas ti isti pozivi više temelje na vanjskim silama nego na želji za jedinstvom u Kristu.
“Posebno tijekom godina rata, u evangeličkom taboru razvila se podjela između Trećeg Reicha i onoga što su nazivali ‘deutsche Christen’, kršćansko-njemačke, s jedne strane, i ‘bekennende Kirche’, Crkve koja ispovijeda, s druge strane”, objasnio je.
Razlaz je doveo do novog sporazuma između evanđeoskih kršćana i Katoličke Crkve, napisao je. “Jedan od rezultata bio je poticanje zajedničke euharistijske pričesti između vjeroispovijesti. U ovoj situaciji rasla je želja za jedinstvenim tijelom Gospodnjim koje danas, međutim, riskira gubitak svog snažnog religioznog temelja i, u eksternaliziranoj Crkvi, više je određeno političkim i društvenim silama nego unutarnjom potragom za Gospodinom.”
Benedikt XVI. je opisao drugo vrijeme, nedugo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, kada je euharistijski čin, ispijanje iz kaleža, korišten “kao suštinski politički čin u kojem se očitovalo jedinstvo svih Nijemaca”.
“Razmišljajući o tome, i danas iznova snažno osjećam otuđenje vjere koje je iz toga proizašlo. A kad predsjednici Savezne Republike Njemačke, koji su u isto vrijeme bili i predsjednici sinoda svoje Crkve, redovito glasno pozivaju na međukonfesionalno euharistijsko pričešćivanje, vidim kako zahtjev za zajedničkim kruhom i kaležom može poslužiti u druge svrhe” .
Benedikt XVI. također je uočio sve veću podršku, počevši od protestantske egzegeze, shvaćanju da su Isusovi obroci s grešnicima pripremili put za Posljednju večeru, na kojoj je ustanovio Euharistiju.
Tvrdi se da se Posljednja večera, dakle, razumije samo na temelju drugih Isusovih obroka u Novom zavjetu, “ali [to] nije tako”, istaknuo je.
“Žrtva tijela i krvi Isusa Krista nema izravne veze s objedima s grješnicima”, objasnio je papa emeritus, dodavši da je “Isus slavio Pashu sa svojom obitelji, odnosno s apostolima, koji su mu postali novi obitelj.”
“Tako je ispunio propis prema kojem su se hodočasnici koji su išli u Jeruzalem mogli udružiti u skupine zvane ‘chaburot’”, objasnio je. “Kršćani su nastavili ovu tradiciju. Oni su njegova ‘chabura’, njegova obitelj, koju je formirao od svoje družine hodočasnika koji zajedno s njim putuju putem Evanđelja kroz zemlju povijesti.”
“Tako je slavljenje euharistije u staroj Crkvi od početka bilo vezano uz zajednicu vjernika, a time i uz stroge uvjete pristupa”, rekao je.
Benedikt u eseju komentira i jezik kojim se služe katolici i protestanti.
“U crkvenim zajednicama proizašlim iz reformacije, slavlje sakramenta naziva se ‘Večera’”, rekao je.
“U Katoličkoj Crkvi slavlje sakramenta Tijela i Krvi Kristove naziva se ‘Euharistija’. Ovo nije slučajna, čisto jezična razlika. Umjesto toga, u razlikovanju denominacija očituje se duboka razlika povezana s razumijevanjem samog sakramenta.”
