Ne postoji ništa apsolutno, dragi kolega – tvrdio jedan profesor ateist svome studentu.
Jeste li sigurni profesore? – upita ga student.
Apsolutno! – odgovori profesor.
Ali profesore, prije ste rekli da nema ništa apsolutno – začuđeno će student. Kako se samo usuđuješ! – stane na njega vikati profesor.
Svjedočenje za istinu i svjedočenje istine često zna izazvati i one negativne reakcije kod ljudi kojima ta istina pogađa neku potisnutu sjenu, zamaskiranu laž ili pak prikrivenu ideološku namjeru koju su dobro prodavali ili željeli dobro prodati u javnosti.
Da je u jednom dijelu medijskog prostora i kod njihovih nalogodavaca u pitanju upravo prikrivena ideološka namjera mogli smo ovih dana pratiti po reakcijama tih grupacija na uskrsnu homiliju kardinala Bozanića. A kardinal samo reče istinu kako zlo voli popularnost te da želi vladati medijskim prostorom, te je s druge strane pozvao vjernike da budu svjedoci Božjeg djelovanja. No, reakcije koje se danima nisu stišavale protiv kardinala potvrda su istinitosti onoga što je rekao, kao i važnosti razgoljujuće snage navještaja.
Tim ideološkim strukturama i grupacijama moći smeta svako, i najmanje, razotkrivanje koje bi moglo ugroziti njihovu manipulirajuću građevinu. Oni se odmah sastaju na vijećanje i smišljaju na koji način i kojim sredstvima udariti kako ne bi prava istina dospjela do velikog broja ljudi… Oni buče i žele zaplašiti, žele zatvoriti u strah i sumnju one koji su pozvani biti navjestitelji Božje poruke spasenja, jer samo tako mogu vladati i manipulirati.
Tako, oni koji šire (često lažne) vijesti o drugima i žele ih drugima prodati (pod istinu), odjednom smeta vijest upućena njima samima i o njima samima, a koja je za razliku od njihove besplatna, istinita i oslobađajuća.
Vijest o Isusovu uskrsnuću za čovjeka je upravo takva: besplatna, istinita i oslobađajuća, te upućena svakom čovjeku koji želi živjeti oslobođen strahova, smunji, nepravde, besmisla, te posebno bilo kakve ideološke manipulacije i laži… TKO PRIHVATI TU VIJEST BIVA NJOM OSLOBOĐEN, ODNOSNO SNAGOM KRISTA USKRSLOGA PRED KOJIM TAMA GUBI SVAKO UPORIŠTE.
Kad se pojavio pred svojim učenicima oni su bili zatvoreni i u strahu pred Židovima. Dakle, upravo su bili u onakvom ozračju u kakvom današnje strukture moći žele držati Crkvu. Oni žele vidjeti Crkvu uplašenu, zatvorenu u sakristiju, ušutkanu, Crkvu pritisnutu sumnjama, kompleksima krivnje. Jer čim netko otvorenije progovori izvan sakristije odmah se tu vade medijska oružja i paljba sa srednjim vijekom, inkvizicijom, vješticama, uz sada već dobro izvježbano novo oružje o svećenicima pedofilima…
Tako oni koji se pozivaju na slobodu govora žele oduzeti to isto pravo Crkvi, naravno jer je govor te Crkve drugačiji, uznemirujući za njihove mozgove navikle na sjenu (a nenavikle na svjetlo)… Govor Crkve je govor Krista uskrsloga, govor o vijesti koja donosi svjetlo, skida krivnju, razotkriva laž, koja ozdravlja ranjenoga čovjeka…
Upravo zato se Usksli ukazao svojim učenicima i dao im zadaću naviještanja drugačijeg govora i drugačije vijesti od one koju širi svijet plaćen novcima laži (vidi Mt 28, 12-13). Govor Crkve nikad se neće uklapati u govor svijeta, jer ga razotkriva (i to je zadaća istine)…
Polazište od uskrsnuća Kristova je dakle temeljno polazište našega navještaja, jer se iz njega stječe snaga izlaska iz straha od buke struktura moći svijeta i onih koji im služe potplaćeni velikim novcima da bi širili laži, posebno da bi prikazivali Krista i njegovu Crkvu u krivom svjetlu.
Isus zato želi svakoga svog učenika osposobiti za temeljni navještaj, želi u svakoga od nas udahnuti snagu novoga života i ozdraviti nas snagom svojih rana. Upravo kao što je to učinio sa svojim apostolima, i kao što je osam dana poslije učinio s Tomom i njegovom sumnjom.
Isus i nama danas pokazuje svoje rane i svoj probodeni bok i u dodiru s njima nudi nam ozdravljenje od naših rana, od naših sumnji, od naših strahova. Nakon toga ispunja nas snagom svoga Uskrnuća i šalje nas da s tom snagom u sebi naviještamo Evanđelje života, Poruku istine i spasenja.
… i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.Isus im stoga ponovno reče:”Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.”
(Iv 20, 19-21)
