Govoriti istinu znači doprinositi pravdi. Osma Božja zapovijed glasi: „Ne reci lažna svjedočanstva“. Nemoj lagati. Nekoliko moralnih pravila na koja nailazimo kod ove zapovijedi su: odbijanje ogovaranja, omalovažavanja i klevetanja.
Šutnja je zlato. Ne treba svatko znati puninu istine o teškim obiteljskim situacijama, davno oproštenim i zaboravljenim grijesima, trajnim emocionalnim poteškoćama itd. Optuženik na sudu u Sjedinjenim Američkim Državama ima pravo pozivanja na peti amandman, računajući da ga njegove riječi mogu inkriminirati u sudskom postupku. Iako optuženi (kao sv. Thomas More) može odbiti svjedočiti, on ne smije lagati. Možemo sažeti Osmu zapovijed: „Nikada ne laži – i ne otkrivaj tajne osim ako to zahtijeva pravda i milosrđe“.
Kriza istine počinje kada roditelji ne ispravljaju djecu zbog malih “sitnih“ laži. „Jesi li pojeo kolačiće?- “Ne“. Roditelj se iznutra smijulji, vidjevši da dijete ima mrvice kolačića oko svojih mali usta. Mudar roditelj se ne smije, već nježno ispravlja malog lažljivca.
Obrasci neispravljenih laži iz djetinjstva metastaziraju u lažljivosti odraslih. Tinejdžeri mogu lagati o svom ponašanju, kada ne dođu kući na vrijeme. Mladi odrasli mogu lagati o svojim akademskim i sportskim podvizima. Zaposlenici mogu lagati u svojim izvješćima o troškovima. Profesionalci mogu lagati o svojim postignućima jer misle da su lažna predstavljanja ključna za napredovanje. Uspješni lažljivci često se penju na vrh korporativnog svijeta, političkog svijeta, pa čak i unutar Crkve.
Zloporaba istine i virus raširenih laži prijeti stvaranjem nove vrste totalitarizma. Bezobzirna laž sada definira velik dio naše kulture, politike i religije. Čak su i oni koji provjeravaju činjenice postali lažljivi spin umjetnici.
„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Iv 8, 44).
Slijepac, kojemu je Isus vratio vid, odbija negirati svoje novo stanje (usp. Iv 9, 1-41). Farizeji ga napadaju kao grešnika koji krši subotu. Čovjek izliječen od svoje sljepoće mogao je pobjeći iz kandži farizeja s nekoliko sitnih laži. Umjesto toga, on odbija popustiti, udvostručuje istinu i snosi posljedice. Farizeji su ga izbacili na ulicu. Isus ga traži, otkriva svoje mesijansko poslanje i čovjek postaje Njegov učenik.
Tijekom Hladnog rata, sovjetski disident Aleksandar Solženjicin objasnio je kako sovjetski režim predstavlja totalitarno tkivo laži. Partijski čelnici su lagali; članovi Partije su lagali kako bi napredovali unutar sustava; članovi obitelji su lagali kako bi zadržali akademski status ili kako bi zadržali svoj posao. Pojedinačno, ne postoji mnogo toga što se može učiniti da se uznemiri totalitarni režim osim jedne bitne dispozicije: „Naš način mora biti sljedeći, a to je da nitko svjesno ne podržava laži“. [Na dan kada su Sovjeti uhitili Solženjicina, 12. veljače 1974., on je objavio tekst svog opravdano poznatog eseja „Ne živi u lažima”. U tekstu Solženjicin nudi izbor: „Hoćeš li ostati svjesni sluga laži… ili je došlo vrijeme da se uspraviš kao pošten čovjek, vrijedan poštovanja svoje djece…?“ Odlučivši da nikad ne laže, Solženjicin kaže:
„Neću napisati, potpisati, niti na bilo koji način objaviti niti jedan redak iskrivljujući istinu;
Neću izgovoriti takvu rečenicu u privatnom ili javnom razgovoru, niti je pročitati sa šalabahtera, niti je izgovoriti u ulozi odgajatelja, pisca, učitelja, glumca;
Neću u slikarstvu, kiparstvu, fotografiji, tehnologiji ili glazbi prikazati, podržati ili emitirati niti jednu lažnu misao, niti jedno iskrivljavanje istine kako je on vidi;
Neću pisati niti u govoru navoditi niti jedan “nadahnjujući“ citat za zadovoljstvo, osiguranje, za svoj uspjeh na poslu, osim ako u potpunosti vjerujem u citiranu misao, u to da se ona točno uklapa u kontekst…
Neću podići ruku da glasam za prijedlog koji istinski ne podržavam; neću glasovati javno ili tajno za kandidata kojeg smatram sumnjivim ili nedostojnim;
Neću biti natjeran da sudjelujem na sastanku na kojem se očekuje prisilna i iskrivljena rasprava;
Otići ću sa sjednice, sastanka, predavanja, predstave ili filma čim čujem govornika kako izgovara laž, ideološki nagovor ili besramnu propagandu;
Neću se pretplatiti niti kupovati u maloprodaji novine ili časopise koji iskrivljuju ili skrivaju temeljne činjenice”.
Solženjicin je realist. „Da, u početku neće biti fer. Netko će morati privremeno ostati bez posla. Mladima koji žele živjeti po istini to će u početku jako zakomplicirati život, jer su i njihovi životi puni laži, pa će se morati odlučiti. Ali ne postoji izgovor za onoga tko želi biti pošten…“.
„A onaj koji nema hrabrosti braniti ni vlastitu dušu: Neka se ne diči svojim progresivnim pogledima, neka se ne hvali svojim statusom akademika ili priznatog umjetnika, uglednog građanina ili generala. Neka sam sebi kaže otvoreno: ja sam stoka, ja sam kukavica, ja tražim samo toplinu i da se najedem do sitosti“.
Takav pojedinac mora dodati: „Izdao sam svoju zajednicu. Amen“.
Dok se pridružujemo Isusu pred Pilatom prije Njegovog raspeća, trebamo se prisjetiti Kristovih riječi: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas“ (Iv 18, 37)
Upornost u poštenju čovjeka izliječenog od sljepoće, upućuje nas na Isusa i Njegov križni put.
