Bioetičari su izrazili duboku uznemirenost zbog presude britanskog suda ovog tjedna, kojim se dozvoljava prestanak davanja hrane i vode umjetnim putem jednom pacijentu katoliku.
U izjavi 12. siječnja, Centar za bioetiku Anscombe u Oxfordu u Engleskoj izrazio je svoju “ozbiljnu zabrinutost” presudom suda, s obzirom na “dobro potvrđena stajališta” pacijenta, da je svaki život dragocjen i da se sve poduzme kako bi ga održali na životu.”
U popratnom izvješću, također objavljenom 12. siječnja, David Albert Jones, direktor centra, rekao je da sudski postupak “stvara vrlo zabrinjavajući presedan”.
“Teška opasnost ove presude je u tome što predane katolike i one koji imaju slično gledište o ljudskom značaju hrane i pića, mogu izgladnjeti i dehidrirati protivno njihovoj volji”, rekao je. Naime, postoji opravdana mogućnost da se pacijent može probuditi iz kome, te je vrlo upitno (s medicinskog stajališta) upravo u tim ključnim danima pacijentu uskratiti hranu i vodu potrebnu za održavanje na životu.
Kada je, kao u ovom slučaju, “poznato da katolik podržava crkveno učenje po pitanjima koja se odnose na život i nije poznato da se ne slaže s crkvenim naukom o tim pitanjima, onda bi ovo trebalo voditi tumačenju prethodnih izjava te osobe”, Jones je izjavio u svojoj etičkoj analizi presude suda.
Srećom, od 12. siječnja pacijentu su vraćeni hrana i voda sve dok ne bude moguće prijaviti žalbu Europskom sudu za ljudska prava.
Slučaj se odnosi na muškarca katolika, poznatog pod inicijalima “R.S.”, koji je imao srčani udar 6. studenog 2020. godine i koji je u vrijeme prvobitne presude suda u prosincu bio u komi.
”Sud je izjavio da je „u najboljem interesu R.S. da ne dobije životno potrebnu terapiju, uključujući umjetnu ventilaciju, prehranu i tekućine. Rezultat je da će R.S. umrijeti u roku od nekoliko tjedana”, objasnio je Jones.
Primijetio je da “nitko ne može živjeti” nekoliko tjedana “bez disanja, pa je ova izjava već predviđala da bi R.S. mogao povratiti sposobnost spontanog disanja nakon povlačenja umjetne ventilacije.”
“Iz katoličke perspektive, pružanje hrane i pića onima koji su gladni i žedni tjelesno je djelo milosrđa”, komentirao je Jones dodajući da “pacijente ne treba napustiti da umru od nedostatka prehrane ili vode, kako god se ona pružala.”
Jones je objasnio kako je razlog što javno komentira ovaj slučaj taj što je pacijent R.S. opisan “kao predani katolik koji je svojedobno javno izrazio svoje neslaganje s poznatom slučajem u Engleskoj gdje je odluka bila da se prekine liječenje za vrlo malo dijete rođeno s ozbiljnim medicinskim problemima.”
Pacijent je, kako je rekao, također poznat kao “vjerski konzervativan, protivi se pobačaju, čak i za nerođeno dijete čiji je život ugrožen, te se protivi eutanaziji.”
Jones je na kraju citirao svetog papu Ivana Pavla II. koji je, govoreći o odnosu prema pacijentima u vegetativnom stanju, dao sljedeću izjavu 2004. godine:
“Poslužiti vodom ili hranom pa i umjetnim putevima ako je potrebno, nije čin liječenja nego je izravno prirodno sredstvo, da se sačuva život. Stoga će se upotreba takvog sredstva smatrati redovitim i razmjernim i zato moralno obvezatnim u mjeri u kojoj i do kada pokazuje, da postiže svoju svrhu, koja se u takvoj situaciji sastoji u tome da bolesniku pruža hranu i ublažava bol.“
