Pravi cilj zemaljskog života je živjeti u jedinstvu s Božjom voljom, rekao je biskup Athanasius Schneider na Rimskom Life Forumu, te nastavio kako ideja o Kristovim sljedbenicima koji žive u miru s modernim svijetom nije “ništa drugo do iluzija i naivnost”.
Razdvajajući dva pristupa zemaljskom životu, prema kojem se živi s Bogom ili bez njega, pa čak i protiv Njega, Schneider je govorio o dva grada, o gradu Božjem i gradu ljudskom.
Prvi pokušaj da se stvori Grad po mjeri čovjeka, odnosno grad bez Boga i protiv Boga, rekao je, dolazi od Sotone, i “od tada Sotona neumorno radi na tome da na zemlji izgradi svoj Grad protiv Boga.”
Biskup Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, upozorio je kako je život usmjeren isključivo na čovjeka povezan s totalitarizmom.
Primjedbe dolaze zbog zabrinutosti da svijet polako, ali sigurno kreće prema globalizmu i diktaturi.
“Ljudski grad u svom korijenu sadrži poticaj na totalitarizam”, rekao je biskup, “globalnom totalitarizmu koji će zahtijevati potpunu pokornost i koji neće tolerirati vladavinu istinskog kralja ovoga svijeta i čovječanstva, koji je Utjelovljeni Bog, Isus Krist.”
“Međutim, totalitarni Ljudski grad će propagirati mir na zemlji pod uvjetom potpunog podčinjavanja svih drugih mišljenja bezbožnom gradu”, rekao je.
Za Ljudski grad, rekao je, mir znači “isključivanje kraljevstva Isusa Krista, i na kraju isključivanje volje Boga Stvoritelja i Objave”.
Savršen poredak u gradu na zemlji postoji tamo gdje vladaju Bog i Krist, rekao je Schneider i stvoreni su za pojedince gdje tijelom i materijalnim stvarima „upravlja duša, gdje osjetnim željama i požudama upravlja razum; i gdje samim razumom upravlja Božja volja.”
Schneider je naveo razne dokumente koje je proglasio papa Pio XII. kako bi ilustrirao ono što uistinu čini istinsko društvo prema zakonu i volji Božjoj (radio poruka na Božić 1942.) i stalan sukob između Ljudskog grada i Božjeg grada (Apostolska pobudnica Conflictatio bonorum iz 1949).
U tom drugom dokumentu, Schneider je rekao: “Pio XII. realno odbacuje pokušaj stvaranje mira s duhom svijeta ili s modernim svijetom, koji od Francuske revolucije odbacuje Boga i Krista i koji neumoljivo slijedi svoj cilj uspostavljanja čistog Ljudskog grada. Takav mir s modernim svijetom nije ništa drugo nego iluzija i naivnost.”
“Moderni svijet, koji odbacuje Kristovo kraljevstvo, jedinog Spasitelja čovječanstva, upravo zbog toga nije u stanju posjedovati svjež duhovni zrak”, rekao je.
Jedan od vrhunaca u vremenu kada su prozori Crkve bili najviše otvoreni, tako da je Crkva mogla udisati duhovno svjež zrak, rekao je, bilo je razdoblje 19. i 20. stoljeća prije Drugog vatikanskog koncila, “jer je to bio vrhunac misionarskog rada Crkve među nevjernicima i nekršćanima.”
“Razdoblje nakon Drugog vatikanskog koncila“, rekao je biskup Schneider, “koncila koji je metaforički opisao Ivan XXIII. kao otvaranje prozora Crkve, postalo je zapanjujuće vrijeme najnižeg misionarskog žara u propovijedanju Evanđelja ne-kršćanima i njihovog doviđenja do natprirodnog života u Kristu.”
Ponovno navodeći Pija XII. iz njegove Apostolske pobudnice Conflictatio bonorum, 11. veljače 1949., Schneider je izjavio:
“Neprijatelji Božjeg imena, u svojoj smjelosti, preuzimaju sva moguća sredstva: knjige, brošure, novine, radio emisije, javne skupove, znanost i umjetnost, sve je u njihovoj moći kako bi širili prezir nad svetim stvarima. Vjerujemo da se to ne događa bez smišljene intervencije paklenog neprijatelja, čiji se program sastoji u mržnji prema Bogu i uništenju čovjeka.”
“Istinska sloboda”, nastavio je biskup, “istinska čovječnost, istinski društveni napredak pojedinca i društva u cjelini zajamčeni su samo kada se Božja volja Stvoritelja u Njegovim zapovijedima i Božja volja u Njegovoj Objavi u Kristu promatra i prihvaća te kada se prizna Kristovo kraljevstvo nad ljudskim društvom.”
