U svojoj nedavno objavljenoj autobiografiji, papa Franjo izražava zabrinutost zbog otpora i neprihvaćanja eksperimentalnog cjepiva mRNA. Nažalost, on je također prednjačio u zatvaranju crkava te sveopćem “sakramentalnom zatvaranju”. Protiv utvrđenih medicinskih i etičkih standarda, prisilio je zaposleno osoblje u Vatikanu na eksperimentalno cijepljenje mRNA kako ne bi izgubili posao. Drugi su učinili isto. Ali ne bih to očekivao od pape. Zar se nije Dikasterij za nauk vjere pod vodstvom kardinala Luisa Ladarije, s papinim odobrenjem, izjasnio za slobodu vjernika da prime ili odbiju cjepiva (Napomena o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19 od 21. prosinca 2020.)?
Sada je dobro poznato da protagonisti pandemije nisu imali pouzdane podatke za svoje tvrdnje, a tamo gdje jesu, namjerno su ignorirani kako bi se po nalogu političara nametnulo obavezno maskiranje, karantena i cijepljenje na štetu milijuna nevinih ljudi. Takozvana “pandemija necijepljenih” bila je zlonamjerna i neutemeljena tvrdnja.
Nažalost, Crkva je svojom svjetovnom popustljivošću pokazala svijetu koliko danas malo vjeruje u nadnaravnu snagu svojih sakramenata, a tim više vjeruje u dezinfekcijska sredstva te povlađuje političkim interesima. Apsurdi u crkvama kod pričesti nizali su se jedan za drugim po cijelome svijetu. Dovoljan je pogled na Internet da se u to uvjerite. Sada Papa nastavlja – na temelju čega zapravo? – izazvati osjećaj krivice kod katolika koji se nisu cijepili protiv COVID-a i koji ga u sve većem broju ni ne pomišljaju primiti u budućnosti. To je zato što su njegove brojne nuspojave sada dobro poznate. Istraživači u Japanu, Maleziji i na Filipinima nedavno su pozvali na svjetski prekid ovih eksperimentalnih cijepljenja mRNA, da spomenemo samo jedan od mnogih primjera. Iako su kritičari mjera, takozvani (COVID) idioti, bili u pravu – a dokazi se gomilaju diljem svijeta, dajući ovim cjepivima lošu ocjenu – Papa je i dalje uvjeren u njih i kritizira njihove protivnike.
Volio bih znati koji su se političari cijepili (usp. Novi Zeland), a koji nisu, te su nas – kao kad su nosili maske – zavaravali pred kamerama. Ovo je također dokumentirano. U svakom slučaju, upada u oči da je većina političara bila pošteđena teških nuspojava cjepiva (miokarditis, moždani udar, neuronske bolesti, tzv. turbo rak, imunodeficijencija itd.), dok su drugi umrli, teško se razboljeli ili zauvijek oštećeni i do danas ostaju bez ikakve značajne državne pomoći. Ne želim to nikome. Zato Papa ne bi trebao podvlačiti svoje stajalište u autobiografiju bez ikakve potrebe.
Koliko je samo vjernika umrlo zbog “zatvaranje dušobrižništva” bez pomoći sakramenata i bez posjeta! Ne mogu se zanemariti posljedice karantene za djecu, medicinski neopravdanog zatvaranja škola i cijepljenja mladih ljudi, te očigledne prekomjerne smrtnosti u cijelom svijetu nakon cijepljenja mRNA. Rezultati ove genske terapije su loši osim ako se s njom nije namjeravalo nešto drugo. U svakom slučaju, pandemija je bila planirana, formulacije i socijalni inženjering su bili pripremljeni i zapanjujuće jednoglasni. Pandemija bi se mogla modelirati i napuhavati po želji uz pomoć broja PCR testova kao i dosad neviđenog i apsurdnog načina prebrojavanja onih koji su umrli “sa” ili “od” COVID-a. S početkom rata u Ukrajini, to pitanje je skinuto sa stola, a pandemija je poražena. Vratila se sezonska gripa. Prethodnih godina odnijela je više života od takozvanog ”virusa ubojice” tijekom pandemije. Sve je to sada poznato i dokumentirano, ali očito ne u Vatikanu. A vidjet ćemo i čuti još toga u budućnosti.
Posljednjih desetljeća, autonomija pacijenata naširoko se propagirala u društvu kao prva zapovijed u svim medicinskim intervencijama. Uzdignut je do etičkog zlatnog standarda moderne medicine u obliku informiranog pristanka, ali je nemilosrdno ukinut tijekom pandemije. Potpomognuto samoubojstvo također se promoviralo pod izlikom autonomije pacijenta. “Moja utroba pripada meni”, pjevale su žene koje su desetljećima tražile pobačaj. Ali tijekom nedavne lažne pandemije, ova autonomija više nije postojala. A Crkva je bila u prvim redovima. Kršena su nam temeljna ustavna prava na totalitaran način i bez treptaja. Vidjeli smo kako se izrađuju planovi za logore za interniranje onih koji bi odbili pridružiti se većini. A papa? Bio je prvi koji je povrijedio građanske slobode svojih zaposlenika u vlastitoj državi i naredio zatvaranje crkvi. Bolno je to reći. I bilo je bolno gledati. Dehumanizirana i orkestrirana molitva u samoizolaciji- bez Božjeg naroda i kardinala na Trgu svetog Petra na Uskrs 2020., prvi Ne-uskrs, bazilika svetog Petra nedostupna javnosti, prazne škropionice za svetu vodu diljem svijeta, nisu bile, prema meni, očitovanja vjere Crkve.
I konačna napomena: sve veća banalizacija papinske komunikacije kroz formate kao što su intervjui, tweetovi, TV subotom navečer, i sada, po prvi put kroz autobiografiju, nije učinila ništa dobro, po mom mišljenju, ovoj službi. Povijest će o tome suditi. Ali i sada se već vidi.
Biskup Marian Eleganti