Australski biskup Peter J. Elliott je u nedavnom intervjuu za Catholic World Report govorio o papinim primjedbama na “reformu reforme” i drugim liturgijskim pitanjima, pa danas prenosimo neke odlomke:
CWR: Papa Franjo je nedavno u jednom intervjuu izjavio kako je pogrešno govoriti o “reformi reforme”. Što zapravo znači “reforma reforme”?
Biskup Peter J. Elliott: Osobno sam izrazio svoju nelagodu s ovim izrazom “reforma reforme”. Draža mi je šira i dublja vizija “novog liturgijskog pokreta”, jedan organski razvoj, postupan i duhovan. To je bolje nego se ograničiti na pokušaje da moderan obred uskladimo s pred-koncilskom liturgijom.
CWR: Papa je također izjavio da misa reformirana nakon Drugog vatikanskog sabora ostaje ista.
Biskup Elliott: Naravno da misa u redovnom obliku ostaje, ali me ljuti kada ljudi odbijaju dati mogućnost misnog slavlja u izvanrednom obliku, ili ga čak na neki način ismijavaju. To je najmanje korisno, pogotovo ako pomislimo na napore pronalaženja sigurnog mjesta u Crkvi za Bratstvo svetog Pija X., projekta koji je na srcu papi Franji i njegovim prethodnicima, svetom Ivanu Pavlu II i papi Benediktu.
Povremeno i sam slavim misu po izvanrednom obliku, i iako ne mogu tvrditi da sam duboko vezan uz nj, on mi svakako pomaže da “molim misu”. To je dio genijalnosti “starog obreda”. On vas jednostavno nosi.
CWR: Gdje vidite liturgijsku reformu u godinama koje dolaze? Koji su neki od glavnih problema koje bi trebalo rješavati u oba oblika?
Biskup Elliott: Da ponovim, zašto moramo govoriti o “liturgijskoj reformi”? Postupan organski razvoj je ono što nam treba. To uključuje, prije svega, poštivanje integriteta oba oblika rimskog obreda.
Kako već godinama radim na promicanju dostojanstvenog slavljenja Novus Ordo, također me iritiraju neki napadi na njega od strane tradicionalista. Ali njihova kritika je često izazvana lošim načinom na koji se slavi redovan oblik. Neki svećenici, čini se, ne poznaju načela i uzvišenost modernog obreda. Nikada nisu pročitali Opće uredbe. Rezultat je neuredna i dosadna liturgija, često u pratnji vulgarne glazbe. Neki svećenici čak pretpostavljaju da mogu “poboljšati” prijevod mise ili ležerno izgovaraju bogate tekstove, i rezultat je ružan nered.
Kako je papa Benedikt inzistirao, “umijeće slavljenja mise” poziva na naporan rad. To uključuje ne samo bolju službu svećenika i đakona (i nekih biskupa!), nego i liturgiju visokog nivoa u našim bogoslovijama i kućama formacije.
Istovremeno, nije dobro ograničiti izvanredan oblik samo na ‘tihu misu”, bez dijaloga slavljenika i vjernika. Niti vjerujem da je pametno slaviti izvanredan oblik u baroknom stilu, jer “misa svih vremena” ne može biti zaključana u ukuse osamnaestog stoljeća. Boli me srce kada vidim neka kičasta ruha koja mlađi svećenici odluče nositi za izvanredan oblik, misleći da je to “dio posla“. Nije. Gracioznost i skromnost pred-koncilskog liturgijskog pokreta trebali bi nam ovdje biti inspiracija.
CWR: Papa je izrazio zbunjenost time što neki mladi ljudi preferiraju “staru latinsku misu”, rekavši da u tome nalazi ‘rigidnost’, odnosno krutost. Iz vašeg iskustva, zašto neke mlade ljude privlači izvanredan oblik? Jesu li rigidni? Jesu li nostalgični?
Biskup Elliott: I ja sam bio također zbunjen ovim fenomenom sve dok nisam saslušao ove mlade ljude. Saznao sam da ono što ih privlači klasičnom obredu jesu mir i tišina, otajstvo molitve, predvidivi red, a pogotovo orijentacija, kada svi zajedno molimo okrenuti prema “istoku” – a svećenik ne može izvoditi svoj osobni performans.
Budući da su se rodili desetljećima nakon Drugog vatikanskog sabora, oni ne mogu biti nostalgični, osim ako je to neka vrsta “psihološke nostalgija”, kako mi je jedan prijatelj nedavno natuknuo. Tada bi se moglo ukazati na neku rigidnost. Međutim, osim malobrojnih iznimki, nisam naišao na krutost među tim mladim katolicima, nego na oduševljenu ljubav prema Isusu Kristu u Euharistiji. To su često oni isti mladi ljudi koji provode vrijeme u euharistijskom klanjanju.
