Biskup Athanasius Schneider pozvao je papu Franju da opozove nove norme predstojeće Biskupske sinode o sinodalnosti, koja će se održati u listopadu 2023. u Rimu, a koje daju jednaka prava glasa biskupima i laicima. Schneider je osudio inovacije kao “radikalnu novost” koja “potkopava božanski ustroj Crkve, prilagođavajući je više protestantskom ili čak sekularnom modelu”.
U priopćenju za tisak od 26. travnja, Glavno tajništvo Biskupske sinode o sinodalnosti objavilo je najavljene promjene sastava Sinode za listopad 2023. u Rimu. Prema izmjenama, 10 klerika zamijenilo bi pet redovnika i pet redovnica, a takozvani revizore bi zamijenilo 70 laika po izboru Pape, koji će svi imati pravo glasa u sinodalnim postupcima, protivno prethodnom isključivom pravu biskupa da glasaju na Sinodi.
Upitan o ovim novim normama u intervjuu koji je objavio Catholic Herald, biskup Schneider je rekao da ta promjena “predstavlja radikalnu novost u povijesti Katoličke Crkve”.
“Biskupska sinoda je instrument kojim hijerarhija vrši svoju dužnost učiteljstva i upravljanja”, objasnio je Schneider, inzistirajući na tome da pravo glasa na sinodi biskupa mora odražavati razliku između zaređenog svećeništva crkvene hijerarhije i zajedničkog svećeništva sveopće Crkve, odnosno svih krštenih.
„Iako laici mogu biti pozvani da sudjeluju na sinodi kako bi dali svoj savjet, norme glasanja na sinodi uvijek su odražavale bitnu razliku između svećenstva i laika. Davanje laicima jednakog prava glasa kao i biskupima potkopava hijerarhijsku strukturu Crkve i više nalikuje normama sinoda anglikanskih i drugih protestantskih zajednica, gdje svećenstvo i laici imaju jednaka prava glasa.”
Schneider je nastavio:
„Sama činjenica da će laici glasovati zajedno s biskupima o pitanjima koja se tiču vjere i discipline Crkve sama po sebi otkriva i prenosi vrlo dvosmislenu doktrinarnu poruku. Nadalje, činjenica da je glasovanje na saboru u Rimu u listopadu 2023. samo savjetodavno, ne umanjuje istinu da nadolazeća sinoda nalikuje demokratskom parlamentu, a ne monarhijskoj hijerarhiji koju je uspostavio naš Gospodin Isus Krist.”
Govoreći o doktrinarnim problemima procesa i dokumenata nadolazeće sinode – koji uključuju prijedloge za ređenje žena i prihvaćanje LGBT ideologije i njihovog načina života – biskup je usporedio doktrinalnu krizu s kojom se Crkva trenutno suočava s krizom arijanskog krivovjerja, koje je postalo široko rasprostranjeno – nevjera, zbunjenost i slabost među episkopatom.
“Široko rasprostranjena doktrinarna zbrka u četvrtom stoljeću zapanjujuće podsjeća na naše vrijeme”, izjavio je Schneider. „Ono o čemu je sveti John Henry Newman govorio u svoje vrijeme se može dobro primijeniti na trenutnu doktrinarnu i disciplinarnu zbrku koju stvaraju različiti sinodalni procesi i pripremni dokumenti koje je Sveta Stolica izdala tijekom prošle godine.
Schneider je potom skrenuo pozornost na opomene papa Pavla VI. biskupima o nužnosti vjernog čuvanja pologa vjere u njegovoj cjelovitosti bez hipotetiziranja o “promjenama, evolucijama, transformacijama Crkve u pitanjima vjere”. Na općoj audijenciji održanoj u Rimu 10. 6, 1971, Pavao VI je rekao,
Možemo li pretpostaviti da je hijerarhija slobodna poučavati u religioznoj sferi ono što joj se sviđa, ili što se može svidjeti određenim doktrinarnim, odnosno antidoktrinarnim strujanjima modernog mišljenja? Ne. Moramo zapamtiti da je biskupstvo obdareno prvotnom zadaćom: svjedočenjem, strogim i vjernim prenošenjem izvorne Kristove poruke, to jest kompleksa istina koje je On objavio i povjerio apostolima, u pogledu spasenja. Kršćanstvo ne može mijenjati svoje ustavne doktrine. Biskupi su više od svih onih koji moraju “čuvati polog”, kako kaže apostol [1 Tim. 6:20; 2 Tim. 1:14]. Niti bismo trebali postavljati hipoteze o promjenama, evolucijama, transformacijama Crkve u pitanjima vjere. Vjerovanje ostaje. Crkva je u tom pogledu uporno konzervativna i stoga ne stari (Opća audijencija, 6. listopada 1971.).
Schneider tvrdi da su trenutni prijedlozi koje gura Biskupska sinoda o sinodalnosti zaraženi kapitulacijom pred svijetom koja nije ništa drugo nego duh modernizma, hereze koju su osudili brojni pape.
„Najveće zlo i duhovna bolest koja je zarazila Crkvu u naše vrijeme jest ‘prilagođavanje duhu ovoga svijeta’ (Rim 12,2), što je u osnovi duh modernizma”, upozorio je Schneider. Papa Pavao VI. govorio je o ovoj opasnosti već 1964., rekavši: ‘Samu Crkvu guta i potresa ovaj plimni val promjene, jer koliko god ljudi bili predani Crkvi, oni su duboko pogođeni klimom svijeta.“
