Biti istinski kršćanin, odnosno biti katolik, znači biti Kristov vojnik, priznavatelj Krista, pa čak i mučenik za Krista, ako je takva Božja volja. Drugim riječima, biti katolik znači biti hrabar, dopustiti da milost jakosti, koju smo primili u svetoj Potvrdi, donosi plodove u našem životu. Činiti kompromise u vezi katoličke istine, biti politički korektan bilo unutar, bilo izvan Crkve, znači izravno proturječiti kršćanskom imenu, katoličkom imenu.
U naše dane, ne trebamo posebno dokazivati činjenicu da kršćani žive u vremenu progona, i to skoro na globalnoj razini. Ova naša situacija vrlo je slična razdoblju sveopćih progona kršćana u prvim stoljećima. Iz vremena tih prvih progona možemo čuti ove ohrabrujuće riječi:
„[Kršćani] ljube sve, a svi ih progone. Ne poznaju ih, a osuđuju. Ubijaju ih, a oni oživljuju. Preziru ih, a iz prezira im cvate slava. Ocrnjuju ih, a poštenje im sja. Grde ih, a oni blagosiljaju. Gaze ih, a oni iskazuju čast. Dobrotvori su, a kažnjavaju ih kao zlotvore; smrtnoj se kazni raduju kao da ustaju na život. Židovi protiv njih ratuju kao protiv tuđe rase, a Heleni ih progone: ali njihovi mrzitelji ne znaju kazati uzroka neprijateljstvu. Zar ne vidiš da ih bacaju pred divlje zvijeri kako bi se odrekli Gospodina, a kako ipak ne bivaju svladani? Zar ne vidiš: što veći broj njih muče, toliko se broj drugih kršćana uvećava? Takva djela ne nalikuju ljudskima, to je sila Božja. To je istina Njegove prisutnosti.“ (Poslanica Diognetu 5;7).
Svako razdoblje povijesti Crkve okrunjeno je s blistavim mučenicima. U naše dane svi smo svjedoci novih kršćanskih mučenika, naročito na Bliskom Istoku, gdje na očigled cijeloga svijeta naša braća i sestre u Kristu podnose mučeništvo. Jedan od najupečatljivijih primjera ovoga je mučeništvo 21 koptskog kršćana na obalama libijskog grada Sirte prošle veljače. Svi su klečali, i izgovarali ime Isusovo neposredno prije svog smaknuća odsijecanjem glave. Kasnije se saznalo da je 21. mučenik bio iz Čada. Izvorno nije bio kršćanin, no kada je svjedočio neizmjernoj vjeri ostalih, i kada su ga teroristi pitali odriče li se Isusa, svjedoci kažu da je odgovorio: „Njihov Bog je moj Bog“, znajući da će ga radi toga ubiti; on je stoga primio krštenje u krvi.
U počecima Crkve, Duh Sveti je govorio kroz usta svetog Ivana Apostola sljedećim riječima, koje su upućene i nama danas: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“ (Otk 2,10).
Odlomak iz propovijedi biskupa Atanazija Schneidera na misi u Ljubljani 19. studenog 2015.
Cijeli tekst možete čitati na stranicama Tradicionalna Misa ovdje
