Vrag ne nudi zlo, nego lažno dobro, kako bi Bog pao u drugi plan i postao čovjeku nevažan. (Papa Benedikt XVI)
U prvom čitanju iz Knjige Mudrosti, Božja riječ nas želi potaknuti da TRAŽIMO ONO ŠTO JE NAJVAŽNIJE U ŽIVOTU i da tome posvetimo dovoljno vremena i energije, da se oko toga posebno trudimo.
Sporedne i nebitne, a naročito tolike beskorisne stvari i ponude ne smiju zauzeti one pozicije u nama o kojima ovisi naša životna sreća, naročito ona vječna…
Danas se sve više suočavamo, i kod mnogih odraslih, iako je to najlakše uočljivo kod djece, kako se okupiraju s onim što im odvlači pažnju od onoga bitnoga, životnoga.
Rekoh kako je najlakše uočljivo kod djece jer djeca ne znaju to sakriti. Na primjer, dođu roditelji sa svojim dječakom (drugi razred osnovne) i požale se kako je jako nervozan i živčan, te da zna toliko vikati na njih, kad od njega nešto traže, da je počeo u ljutnji govoriti kako će se ubiti… O čemu je riječ?
Pokazalo se kako je dječak toliko okupiran mobitelom i igricama da u tome potroši ne samo dragocjeno vrijeme, nego i svu svoju snagu i energiju. Poslije bude toliko ispražnjen i umoran da više ne može učiti, ne može se skoncentrirati, i zato u njemu sve više raste nezadovoljstvo i nervoza… Unutar sebe zna da nije napravio ono što je trebao, a nema snage za to. I zato se dječak ponaša kao da je lud.
VALJA NAM NAJPRIJE PROČISTITI MOZAK OD ZAGAĐENJA onim što oduzima naš nutarnji mir i skreće nas s onoga bitnoga…
Ima toliko rastresajućih stvari koje se nakupe u nama (jer smo na ono nebitno, često i štetno, potrošili svoju najsvježiju motivacijsku energiju), a jedina im je zadaća da nas skrenu i odvuku van… TAKO POSTAJEMO NESPREMNI ZA ONAJ VAŽAN, PRESUDAN ŽIVOTNI TRENUTAK…
TO JE UDALJAVANJE OD MUDROSTI a približavanje ludosti…
Pod ludošću se ovdje misli kad čovjek tako bude “rastegnut” na sve strane da više nije u stanju zadržati kontrolu ondje gdje je to trebalo. I u tome je ona bitna razlika između ludih i mudrih djevica o kojima nam danas evanđelje.
Lude su lude jer nisu vodile računa o onome što puni svjetiljke (što ispunjava čovjeka), nego su dale prednost onome što prazni njihove životne posude. One su zato zaboravile svoje pripreme (nisu bile pripravne), i ponašale su se poput đaka koji se najprije želi igrati i zabavljati a onda učiti… TAKO NIKAD NE NAUČI.
Te nebitne stvari se nameću izvana i rastresaju nas zanimljivim ponudama, a jedini cilj im je da nas što više udalje, tako da više ne možemo stići na vrijeme obaviti ono što smo trebali. Tako su pet ludih djevica bile privučene tražeći u izvanjskim ponudama ono što zapravo ne puni svjetiljke, nego ih još više prazni.
One su na kraju u takvom prakticiranju postale i kao osobe izmijenjene: nisu to više bile one koje su trebale čekati zaručnika.
STVARI KOJE NAS OKUPIRAJU TAKOĐER NAS MIJENJAJU: tako neke osobe postanu teško ili posve neprepoznatljive. Znamo čuti komentare: „Što je radio od sebe. Nisam ga uopće prepoznao.“, ili „To je posve druga osoba nakon što je počeo izlaziti van s tim tipovima.“ i sl.
Lude djevice iz današnjeg evanđelja također su, zbog okupiranosti izvanjskim, bile neprepoznatljive, pa su na dozivanje pred vratima čule s druge strane glas: „Zaista, kažem vam, ne poznam vas!“
U našem vjerničkom srcu mora ispred svega biti traženje mudrosti, rad na pripremi dovoljno ulja za svjetiljke naše vjere, kako bismo mogli dostojno dočekati i primiti Gospodina, jedino naše istinsko dobro u svemu.
Sa stranice dominikanci.hr
