Taman kada pomislite kako je teško živjeti kao vjernik u ovakvom društvu, vrijedi se sjetiti naroda u Sjevernoj Koreji, koji još uvijek živi pod tiranijom komunističke diktature. Ali, i u ovoj zemlji, gdje je Katolička crkva strogo zabranjena već više od 60 godina, po nekim procjenama barem 10.000 katolika pokušava živjeti svoju vjeri.
Naravno da je teško doći do provjerenih podataka jer je upitno da li Crkva uopće postoji, barem u podzemnim okvirima. Službeno, ne postoji svećenstvo koje dijeli sakramente ali i ta se mogućnost ne može isključiti. Najvjerojatnije se vjernici okupljaju privatno po kućama, gdje čitaju misna čitanja i nakon toga slijedi razmatranje i molitva. Po nekim svjedočanstvima, neke starije osobe se čak znaju i polujavno okupiti i moliti krunicu, ali sve pobožnosti koje su ostale u narodu se najviše odvijaju u tajnosti. Računa se da je prije rata, koji je podijelio Korejski poluotok, na sjeveru zemlje živjelo i više od 50.000 katoličkih vjernika sa svojim crkvama, a od sakralnih objekata danas nije ostalo skoro pa ništa.
Svjedoci smo i situacije u Kini, gdje je život katoličkog vjernika nešto bolji nego u Sj. Koreji ali ne previše. I tamo su pravi katolici (to jest oni koji nisu pristali slijediti Patriotsku crkvu pod okriljem režima) proganjani zbog svoje vjere i odanosti papi u Rimu. I po brojnim muslimanskim zemljama se redovito progone kršćani svih denominacija, a da mediji malo ili uopće ne spominju ova kršenja ljudskih prava. Čini se da slobodno izražavanje svoje vjere više i ne spada pod okrilje ljudskih prava, pa bi stanje u Koreji i Kini u skoroj budućnosti moglo postati norma, a prema reakcijama zapadnog svijeta nad ovim kršenjem elementarnih prava, i nećemo morati dugo čekati da ovo doživimo i kod nas.
(izvor: Vatican insider)
