A što je tajna Božje ljubavi? Tajna Božje ljubavi je križ. I baš zato jer je tajna, križ nije poznat svima i teško ga je razumijeti. Pod križem Isus je doživio najveću težinu naših grijeha i najveću patnju, ali na križu – i samo na križu – grijeh i patnja su pobijeđeni.
Prošlu nedjelju čitali smo kako je Isus rekao Petru: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati”. U današnjem Evanđelju Isus kaže Petru: “Nosi se od mene, Sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”
U jednom trenutku Isus pokazuje da ima veliko povjerenje u Petra. U drugom trenutku izgovara jedan od najozbiljnijih prijekora koji je ikada izašao iz njegovih usta. Zašto? Što se dogodilo? Čemu tolika promjena u Isusovim riječima? Što je to Petar rekao da je Isus naizgled sasvim promijenio svoje mišljenje o njemu?
Prije nego što je Isus postavio Petra za glavu Crkve, Petar je rekao: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga”. Drugim riječima, prepoznao je u Isusu Spasitelja i Sina Božjega. Prije nego što je Isus prekorio Petra, usporedivši ga sa Sotonom, Isus je rekao svojim učenicima da On – Spasitelj i Sin Božji – mora mnogo toga pretrpjeti i biti ubijen, na što je Petar uzviknuo: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!”
U trenutku kad je Isusa nazvao Spasiteljem i Sinom Božjim, Petar je pokazao veliku vjeru: Isus nije običan čovjek; On je poslan od Boga da donese spasenje i mir ljudima. I Petar je bio u pravu. Vjerovao je u ono što je istina. Međutim, Isus govori da će On – Spasitelj i Sin Božji – trpjeti i biti ubijen. Petar to ne može prihvatiti. Zašto? Zato jer još uvijek ne vidi ono što u tome trenutku vidi samo Isus Krist: ljudi će biti spašeni baš zato jer će Sin Božji trpjeti i biti ubijen.
Drugim riječima, u križu je spasenje i pobjeda, a ne propast i poraz, kao što je to Petar vjerovao. U tome trenutku, Petar nije želio prihvatiti istinu. Jednostavno rečeno, njegova vjera se slomila. Ne zauvijek, ali se slomila. I bila je to velika pouka, kako za njega i ostale učenike, tako i za nas.
Dogodilo se nešto takoreći nezamislivo. Stijena se raspukla pod težinom križa! Prema tome, onaj koji ne želi prihvatiti križ, a želi se nazivati Kristovim učenikom, prije ili kasnije će biti u velikoj opasnosti da izgubi vjeru. I to je upravo ono što Sotona želi: da izgubimo vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja i Sina Božjega tako što ćemo odbaciti križ.
Sotona je u pustinji ponudio Kristu vlast nad čitavim svijetom uz uvjet da se odrekne vlastitog poniženja i žrtve. Tko to ne bi prihvatio? Tko bi tome mogao odoljeti? Pred istom kušnjom našao se apostol Petar. Naime, Sotona je želio da Petar zadrži pogled na zemaljskoj slavi, a ne na križu. Sotona je još jednom kušao Isusa, a ovaj put je to učinio preko Petra. Pokušavao je obeshrabriti Isusa i odvratiti Ga od Njegova poslanja, a Petar mu je u svojoj slijepoj ljubavi samo pomogao. Zato je Isus bio tako oštar prema svome učeniku.
Međutim, jesu li riječi “Nosi se od mene, Sotono!” doista upućene Petru? Tko iskušava Isusa? Sotona ili Petar? Iskušava ga Sotona, ali to čini preko Petra. Sotona se postavio između Petra i Isusa kako Petar ne bi bio dirnut Kristovim poniženjem za njega. Drugim riječima, kako ne bi bio dirnut križem. Zašto? Zato jer je križ znak ljubavi Boga prema čovjeku. Sotona ne želi da gledamo u najveći znak ljubavi. Štoviše, želi da taj znak odbacimo i zamrzimo!
Prema tome, Kristove riječi zapravo nisu izgovorene Petru, već onome koji ga je pokušao odvojiti od njegova Spastelja. Isus kao da govori Sotoni: “Nemoj se postavljati između mene i moga zabludjelog učenika. Neka budem s Petrom licem u lice, kako bi mu otkrio tajnu svoje ljubavi”.
A što je tajna Božje ljubavi? Tajna Božje ljubavi je križ. I baš zato jer je tajna, križ nije poznat svima i teško ga je razumijeti. Pod križem Isus je doživio najveću težinu naših grijeha i najveću patnju, ali na križu – i samo na križu – grijeh i patnja su pobijeđeni.
Bog je pružio ruku spasenja s križa.
Ne s kraljevskog trona. Ne s uzvišenog prijestolja. S križa. Tko želi upoznati Isusa Krista mora ići onim putem kojim je išao Isus Krist. Mora prihvatiti ruku spasenja koja nam se pruža s križa. Da bi smo to mogli učiniti trebamo doći ispod križa. Da bi smo došli ispod križa trebamo se popeti na Golgotu. Da bi smo se popeli na Golgotu trebamo barem približno proći ono što je Isus prošao na svome putu do svoje Golgote.
Je li taj put jednostavan? Nije. I zato ne iznenađuje što mnogi nisu prihvatili Jaganjca Božjeg. I to ne samo u Isusovo vrijeme, već takoreći u svako vrijeme. I danas križ mnogima smeta. I neka im smeta. Znači da je živ i da govori jezikom koji ne prolazi. Božjim jezikom koji nas kršćane ohrabruje i govori nam da idemo naprijed, uvijek i bez obzira na sve: “Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj”. Amen!
Sa stranice dominikanci.hr
