Nekima će se činiti prilično fascinantnim kada čuju da se Bog vratio u političke debate u Europi, i to još u Francusku, svetu zemlju “laïcité”, odnosno kolijevku sekularizma.
Čovjek koji je unio Boga- ili, točnije, kršćanstvo– je François Fillon, bivši premijer i predsjednički kandidat iz redova Republikanske stranke, koji je dobio predizbore u studenome zahvaljujući obećanju da će vratiti moral u francusku politiku. Vodi u anketama uoči izbora u travnju i svibnju, ali i dalje mu prijete Marine Le Pen iz Nacionalnog fronta te sada nezavisni Emmanuel Macron, bivši ministar gospodarstva.
Fillon se nedavno ovako izjasnio: “Ja sam gaullist, a osim toga sam i kršćanin” te dodao da kao takav nikada neće djelovati protiv “poštivanja ljudskog dostojanstva“.
Kršćanin? Je li rekao kršćanin? Ostali političari su se isti tren o tome očitovali u medijima.
Tako je, na primjer, François Bayrou ostao zaprepašten, dodavši da je “u Francuskoj, već više od jednog stoljeća, pravilo da se ne treba miješati politiku i religiju“.
Bivši savjetnik Nicolasa Sarkozyja, Henri Guaino, izjavio je kako je Fillon počinio “moralnu pogrešku“. A Marine Le Pen iz Nacionalnog fronta rekla je kako Fillon “oportunistički koristi” svoje kršćanstvo u političke svrhe što samo stvara “nelagodu”.
“To je duboko u suprotnosti sa sekularizmom i našim vrijednostima,” istaknula je Le Pen. “Opravdavati političke odluke svojim vjerskim uvjerenjima je šokantno. Kako ćemo se suprotstaviti onima koji će sutra htjeti donijeti politiku u ime svoje vjere- kao, na primjer, Islama?“
Rasprava se sigurno neće zaustaviti. Katolici, koji su sudjelovali u masovnim demonstracijama protiv legalizacije istospolnih brakova prije tri godine, sada se pojavljuju kao politička snaga u ovoj kampanji. No, ovaj svježi entuzijazam za kršćanstvo možda ipak ima manje veze s Bogom, a više s kulturom i identitetom. Ankete obično pokazuju da blizu 55 posto Francuza sebe opisuju kao rimokatolici (ostatak se dijeli među muslimanima, židovima i protestantima), ali samo 5 do 8 posto redovito ide na misu. Ipsos je nedavno objavio anketu prema kojoj se čak pojavila nova kategorija vjernika: katolici koji ne idu nužno u crkvu, ali se identificiraju s Katoličkom Crkvom kroz filantropiju, obiteljski život ili društveni angažman. Ova grupa sačinjava skoro 23 posto stanovništva Francuske.
Iako oni imaju raznolika mišljenja o pitanjima kao što su odnos prema migrantima, o papi Franjo ili političkoj orijentaciji, ipak se ova skupina može smatrati potencijalnim glasačkim blokom. “Ovi kulturni katolici su bili van radara, jer ih prijašnje ankete prije nisu prepoznavale, i zato ih sekularizirane političke i medijske elite nisu uzimale u obzir“, kaže Jean-Pierre Denis, urednik katoličkog tjednika La Vie. Konzervativac kao što je Fillon, “je bio dovoljno pametan da ih prepozna i zatim iskoristiti“.
I dok Europa postaje sve više sekularna, a Islam pušta svoje korijene na kontinentu, polako se nazire lice francuskog katoličanstva. Jasno je da je glavno političko pitanje za današnje katoličke birača između ostalog, imigracija i obrana nacionalnog identiteta
