Nakon što sam napisao knjigu na temu muževnosti, dobio sam veliki broj pitanja i komentara čitatelja o tome kako se nositi sa pošasti internetske pornografije.
Prije nego što nastavim, pornografiju ću nazvati „zlim slikama” jer vjerujem da to jesu i da bi se tako trebale zvati. Osim toga, neke riječi su „okidači“ za muškarce koji se bore s ovim konkretnim porokom. Stoga mislim da je dobro upotrijebiti izraz koji ne dezinficira đavolsku glupost i nazvati to onim što jest.
Zle slike su upropastile brakove, uništile su zvanja i duše. Neću se usuditi kategorizirati hijerarhiju poroka koji su dostupni čovječanstvu nekim određenim redoslijedom, ali te đavolske slike bile bi pri vrhu popisa.
Postoji niz sjajnih metoda koje pomažu muškarcima da se nose s tim problemom, koji pogađa muškarce svih profesija i dobi. Moja je teza da koliko god dostupni alati i psihološka pomagala bili dobri u pomaganju ljudima u borbi protiv sotonske navike, određena je sklonost neophodna da bi čovjek postigao bilo kakav uspjeh, a to je mržnja prema zlu i demonu zlih slika.
Postoji trenutak u knjizi Perelandra, autora C.S. Lewisa, u kojem protagonist znanstveno fantastične priče– Elwin Ransom – doslovce premlaćuje Sotonu na smrt golim rukama. Ako niste pročitali Lewisovu „Svemirsku trilogiju“, molimo vas da je pročitate; pošto je knjiga izvanredna. U svakom slučaju, ne odajući previše, Ransom se nađe na izmišljenom planetu Veneri upleten u pokušaj da spriječi đavla da uništi nevinost nove rase kvazi „ljudi“. To nije katehetsko djelo, a Lewis uzima veliku umjetničku slobodu da ispriča prekrasnu priču, te je uz to moral priče veličanstven.
U jednom trenutku, Ransom se zatekne u raspravi s pseudo inkarnacijom đavla koji pokušava iskušati (zavesti) ženu koja je poput Eve. Nakon nekoliko dana mučne rasprave s demonskom inteligencijom, junak priče odlučuje kako je „bilo dosta“ i budi se s motivacijom da prebije Sotonu, čak i ako ga to ubije.
Postoji trenutak u kojem se ulazi u unutarnji dijalog samog glavnog lika, a Lewis piše o uzbuđenju „prave mržnje” prema čistom zlu. On piše kao da takav osjećaj ne bi bio moguć na zemlji, jer se priča odvija u okruženju koje je poput Zemlje prije Istočnog grijeha, tako da je suprotstavljenost dobra i zla oštra i bez nejasnoća.
Međutim, Lewis je ovu knjigu napisao 50– ih, mnogo prije nego što su muškarac, žena i dijete mogli imati katalog zlih slika na svojim mobilnim uređajima. Drevni Druidi bi pocrvenjeli zbog količine izopačenog „veselja“ koje prosječna osoba ima na dohvat ruke.
Mislim da bismo trebali pravilno usmjeriti našeg unutarnjeg Elwina Ransoma i gledati na demona pornografije kao što je glavni lik promatrao stvarnog vraga u Lewisovom remek djelu. Svi bismo trebali uživati u premlaćivanju demona zlih slika do smrti, bez obzira na cijenu.
Postoji li dovoljno jaka razina mržnje prema tim demonskim slikama? Možete li dovoljno mrziti ono što uništava Vašu obitelj, Crkvu, brak i vašu priliku za vječno spasenje?
Kada bismo doista razumjeli što te proklete pokretne slike čine dušama i kreposti, pocijepali bismo svoje haljine i obukli kostrijet i pepeo. Zle slike nisu samo loša navika, nisu samo loša ideja – one su samo zlo u svjetlećim diodama informatičkih uređaja koje animiranim hijeroglifima prenose svu snagu pakla.
Teško je kvantificirati što su te stvari učinile ljudskoj rasi. Kad bi nas Bog sutra sve pokosio jer smo se ponašali tako opušteno s takvim zlom, samo bih pitao „što ti je trebalo toliko dugo?“.
Kada bi kradljivac ušao u vaš dom usred noći mašući oružjem, što biste učinili? Pretpostavljam da ne biste razgovarali s tim čovjekom, i da biste bili opravdani ako bi mu priredili dobrodošlicu s streljivom koje bi bilo naknada za njegovu posjetu.
E sada, koliko biste to još trebali podići dozvoljenu razinu nasilja za demona zlih slika koje pozivate u vaša srca i dušu? I on maše oružjem – to je puška koja ispaljuje metke pune smrtnog grijeha koji ide točno u središte vaše duše. Ne postoje ograničenje za ono što biste trebalo učiniti takvom stvorenju kao što je ovo. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10, 28).
Ne postoji sudbina koja je previše nedostojna za uljeza koji unosi zle slike u Vaš dom i um– on je zločinac egzistencijalnih proporcija.
Muškarci mi često kažu da su „sve pokušali” kako bi prestali sudjelovati u paklenoj imaginarnoj ekonomiji grijeha; ali nisu.
Muškarci gledaju demonske slike gotovo isključivo na tabletima, pametnim telefonima– telefonima zbog kojih se ponašaju kao idioti– te na računalima i televiziji. Ako imate problem, a još uvijek posjedujete pametni telefon, nemojte mi reći da ste zapravo pokušali sve dok uređaj ne bacite u vatru.
Nije li to malo ekstremno? Jest. Paklene vatre su naizgled izuzetno privlačne, ali rizik od uništenja Vašeg braka i Vaše djece zbog vlastite loše navike doista je ekstreman pothvat.
Postoji milijun izgovora da budete sigurni kada kažete kako „trebate telefon za posao“. Dobro, nađite drugi posao. „Ne razumiješ, taj tablet je stvarno koristan za druge stvari”, kažu mi. U pravu ste, to je korisna naprava koju demoni koriste da bi prokleli vašu dušu.
Možete li zamisliti da čovjek koji ima problema s alkoholom nastavi raditi kao konobar ili izbacivač u noćnom klubu? Slična situacija je s čovjekom koji misli da jednostavno može aktivirati internetski filter na svom iMac-u i sve će biti u redu. Ako ste istinski ovisni, postoji toliko slojeva dopamina koje morate zadovoljiti. Primjerice, ne možete se igrati u lošem susjedstvu i očekivati da nećete biti upucani.
Ako imate uređaj koji pripada đavlu, molim Vas, da ga razbijte u komadiće i spalite, a zatim pozovite dobrog svećenika da egzorcira Vaš dom i sve što je ikad imalo veze s tom navikom.
Gašenje vatre vatrom ponekad je prikladna metafora za razmatranje. Međutim, u ovom slučaju je prikladnija malo hladnija terapija.
Priča spada u pomalo stare bapske priče, ali se prema njoj smatra će samo jedan hladan tuš ohladiti želju čovjeka u zvjerskom stanju uma, i u tome ima nešto istine.
Kada stanemo u kadu ili pod tuš i pustimo hladnu vodu doživljavamo poplavu kisika i krvi u našim ekstremitetima kao odgovor na zamrznuti podražaj. Ako se čovjek bori sa zlim slikama, onda toplo preporučam da prigrli stari lijek tuširanja hladnom vodom kao naviku.
Ovisnosti potiču dotok krvi i hormona u mozak, a toliko su jake da u biti umrtvljuju sposobnost razmišljanja o bilo čemu drugom osim o poroku. Terapeutska aktivnost hladnoćom nudi slično iskustvo, budući da tuširanje hladnom vodom u osnovi poništava sposobnost vašeg mozga da razmišlja o bilo čemu drugom osim o zagrijavanju. Za ovaj trik su potrebne samo dvije do tri minute.
Isto tako, postoji pomalo euforičan osjećaj kada se postigne regulacija temperature, što je više zakonitost tijela nego nedozvoljeno zadovoljstvo.
Osim toga, hladno tuširanje i slični trikovi tjeraju čovjeka da izgradi navike samosvladavanja vrlina koje mu nedostaju zbog ovisnosti o zlim slikama.
Možete na to gledati ovako – bolje se malo smrznuti na Zemlji nego zauvijek gorjeti u vječnoj paklenoj vatri.
Kennedy Hall je autor dviju knjiga i voditelj konzervativne talk-show emisije The Kennedy Profession na Crusade Channelu.
