Nakon mnogo godina provedenih u Jeruzalemu prevodeći Riječ Božju, Jeronim je završio svoj veliki projekt samo nekoliko dana prije Božića. Kako bi proslavio svoje postignuće, Jeronim je odlučio provesti badnju večer u obližnjem Betlehemu, u jednoj od brojnih špilja koje okružuju selo. Prema drevnom izvještaju, negdje oko ponoći Isus mu se ukazao govoreći: „Jeronime, što ćeš mi dati za rođendan?“
Jeronim je odmah i entuzijastično izjavio: „Gospode, dajem ti svoj prijevod Riječi Božje“. Ali, umjesto da mu čestita, Isus je jednostavno odgovorio: „Ne, Jeronime to nije ono što želim“.
Jeronim je ostao bez riječi. Tada se počeo žaliti i prigovarati Isusu, pitajući zašto ga je pustio da bude četrdeset godina daleko od kuće, trudeći se za nešto drugo umjesto onoga što je Bog najviše želio od njega. Ali Isus je šutio. Jeronim je počeo predlagati druge načine poštovanja Isusova rođendana – postom, postajući pustinjak, dajući svoj imetak siromašnima…. Na svaki od navedenih načina Isus je odgovorio: „Ne, Jeronime to nije ono što najviše želim“.
Konačno je Jeronim prosvjedovao: „Onda mi reci Gospode. Reci mi što bi te najviše radovalo na tvoj rođendan i imat ćeš to“.
„Obećavaš li Jeronime?“
„Da, Gospode, što god to bilo“.
Isus je odgovorio: „Daj mi svoje grijehe…“
