KAD SE DOVEDE U SUMNJU BOŽJA RIJEČ TADA U LJUDSKOJ GLAVI SVE POSTAJE MOGUĆE. Tada stvari koje se protive svakoj zdravoj logici odjednom postaju prihvatljive u nečijim glavama…
Budući da je Božja riječ, Božja zapovijed tako logična i upravljena je čovjeku kojega je Bog stvorio na svoju sliku, svako odstupanje od nje dovodi do nekog poremećaja, do neke nesreće u životu čovjeka.
Uzmimo slikovit primjer dizel motora u koji bi netko ulijevao benzin. Znamo što bi se dogodilo s takvim motorom. Možemo razumjeti da se to nekome slučajno dogodilo, ali kad bi to netko nastavio činiti, što bismo pomislili?!
BOG JE ČOVJEKA STVORIO ZA TOČNO ODREĐENI SADRŽAJ, I KAD SE ČOVJEK DRŽI TOGA SADRŽAJA ON JE NAJSRETNIJI. Međutim, kad netko prihvati ideje kako je moguće zdravo funkcionirati i sa nekim drugim sadržajima, onda je to kao kad netko tvrdi kako je moguće ulijevati benzin u dizelski motor. Moguće je ulijevati, ali hoće li on raditi, kako i dokle?! Živimo u vremenu kad se toliko toga zdravoga dovodi u pitanje, odnosno stavlja u sumnju, a riječ je o vrijednostima na kojima počivaju temelji čovječanstva.
UVIJEK KAD JE ČOVJEK MANIPULIRAO VRIJEDNOSTIMA IŠAO JE PREMA KATASTROFI I SAMOUNIŠTENJU.
U ovo zadnje vrijeme dok se u našoj Hrvatskoj puno razmišljalo i razgovaralo o strašnom demografskom stanju nacije i kako potaknuti bračne parove na rađanje više djece, odjednom se pojaviše neki koji zakon o pobačaju iz vremena bezbožnog režima proglašavaju zakonitim i ustavnim. Tako su potvrdili da je još bezboštvo (benzin u dizelskom motoru) u glavama tolikih, a gdje je to tako smrt i katastrofa su na pragu takvih kuća, i takvih nacija.
ZA OBNOVU ŽIVOTA, ZA POVRATAK NA BOŽJI PUT, treba se najprije odreći bezbožnosti, treba se odreći šurovanja sa zmijom i zmijskog jezika koji sve izvrće i izokreće što je zdravo…
DA JE ZMIJSKI JEZIK U PITANJU POSLUŠAJMO KAKO ZVUČE IZJAVE O OPRAVDANJU BEZBOŽNOG ZAKONA:
„Ne postoji ustavno pravo na pobačaj ni ljudsko pravo na pobačaj…. … ali žena ima pravo na privatnost.“ Tako se javno podržavanje ubojstva najnedužnijih, kojima je oduzeto svako pravo na njihov život i njihovu privatnost, svodi na „pravo na privatnost“.
Ili ove apsurdne izjave: „Pravo žene na prekid trudnoće temeljno je ljudsko pravo koje proizlazi iz prava žene na život…“ Kakvo je to nečije pravo na život koje se ostvaruje oduzimanjem života posve nedužnom ljudskom biću?!
To podsjeća na priču o ludom caru koji je tražeći jednog razbojnika naredio da se pobiju svi stanovnici jednog grada, „Jer je lakše pobiti sve stanovnike, nego pretraživati svaku kuću. A među pobijenima će sigurno biti i onaj krivac. Osim toga, – dodao je taj ludi car – tko kaže da su i oni ostali nedužni.“
Tako je čini se „ludim zakonodavcima“ današnjeg vremena lakše još jednom potvrditi osudu nedužnih nego li se potruditi otkriti stvarnoga krivca, a zaštititi i rehabilitirati nedužne.
ISPADA DA JE PRAVO NA ŽIVOT JAČEGA IZNAD PRAVA NA ŽIVOT SLABIJEGA, i da zakon zvijeri postaje pravilo ponašanja…
No, ako se zagovornici paklenoga puta ne libe javno istupati i podržavati put protivan Božjem zakonu onda je Crkva pozvana bez rukavica jasno objaviti proglas nauka Crkve o ključnom pitanju, kako se ne bi mnogi ljudi zaveli u zabludu (jer je utjecaj medija postao mnogima ključna smjernica ponašanja).
Valja dakle jasno podsjetiti kako su svi oni koji na bilo koji način sudjeluju u pobačaju, koji ga podržavaju, naročito oni koji ga javno podržavaju, isključeni iz Crkve Božje (ekskomunicirani) sve dok ustraju u tom đavolskom cirkusu očaja i propasti. Takvima nije dopušteno stupiti ni na vrata crkve, a kamo li da bi se približili najvećoj svetinji, svetoj pričesti.
Treba nam u ovom vremenu jedan biskup Ambrozije koji je upotrijebio svoj apostolski autoritet te nije dozvolio ni samom caru Teodoziju, koji je skrivio strahovit pokolj u Solunu 390., da stupi u crkvu prije nego li je učinio javnu pokoru i javno se pokajao.
ZMIJA U ČOVJEKU POTIČE SUMNJU NA BOŽJU RIJEČ
Đavao u čovjeku potiče sumnju na Boga, na njegovu riječ, na pravo značenje Božje riječi, Božje zapovijedi…
Kako i kada dolazi do toga? Do toga dolazi već onoga trenutka kad smo se upustili u razgovor sa zmijom. Tada smo stupili na njen teren i nećemo se izvući neokrznuti, i s nekim gadnim osjećajem kako smo prevarani, izigrani… Valja na vrijeme prepoznati lukavost i lukave namjere, a one se često kriju iza šaputanja, iza tobožnje zabrinutosti za nas kroz obavezno ocrnjivanje one druge strane.
U slučaju Eve to je bilo bacanje sumnje na ono što je Bog rekao, i tako ocrnjivanje samoga Boga… Zmija se postavlja kao zabrinuta za napredak ljudi, i da ne bi ostali zakinuti u svojim pravima ona im nudi svoju stručnu pomoć kroz savjet i dublja saznanja. Rekli bismo, nudi im znanstvena otkrića u kojima je Bog isključen, i u kojima je ono što je Bog objavio čovjeku proglašeno lažnim, zaostalim, nazadnim.
Zmijska laž i lukavost je i u tome što nudi čovjeku ono što on već ima od Boga, a to je činjenica da je čovjek kao Bog već samim time što ga je Bog stvorio na svoju sliku. To je kao u slučaju darvinističke teorije koja je prosula zabludu da je čovjek nastao od majmuna samo kako bi se zaboravilo i isključilo činjenicu da je čovjeka stvorio Bog na svoju sliku. Čovjek je stvoren kao posebni čin i vrhunac Božje kreacije i samo je njegovo stvaranje predstavljeno u posebnim koracima posebne Božje pažnje.
Tu nema ni mjesta ni uporišta za ono što je Darvin plasirao kao plod svoga životnoga nezadovoljstva (njegova osobna obiteljska tragedija za koju je krivio Boga pa ga se odrekao) zbog kojega je bacio ljagu na čitavu svoju znanstenu genijalnost.
I što se tiče potpuno promašenih tumačenja o čovjekolikim majmunima kao jednim od dokaza, pa zar po tome ne možemo reći da je čovjek nastao od papige jer papigu se može naučiti da se oglašava ljudskim riječima, (za razliku od mamuna koji to ne može), ili od svinje zato što se neki organi mogu upotrijebiti i za čovjeka, ili od miša zato što se toliki lijekovi za čovjeka često isprobavaju najprije na miševima.
Ipak relano gledajući na stvarnost, SVE STVORENO JE U NEČEMU MEĐUSOBNO SLIČNO JER IM JE ISTI STVORITELJ, i svako stvorenje ima u sebi neku sličnost sa čovjekom (jer je Bog sve stvorio za čovjeka da svime stvorenim upravlja), ALI SAMO JE ČOVJEK STVOREN NA SLIKU BOŽJU.
Ali zmija naravno uvijek spremno nudi znanstvena i životna rješenja svima koji ih pokušavaju naći bez Boga. Znanost pak koja isključuje Boga uvijek je ubojita za čovjeka jer ga ponajprije pretvara u bezbožnika, (i samim time unakazuje njegovu sliku bogolikosti — zbog unakažene slike grijehom mnogi su lako „popili“ zabludu teorije da je čovjek od majmuna), i jer čovjek — pristajući na otrovni zalogaj mora najprije iskusiti pogubne posljedice toga zalogaja — te zato ide usporenim putem napretka (a misli kako je tu ubrzani način). (Kolike su samo civilizacije propale kroz povijest od postanka svijeta, i još nemamo odgovora na toliko toga o njima…)
PONUDA ZMIJINA ZALOGAJA UVIJEK JE POGUBNA PO ČOVJEKA KOJI GA UZIMA… Prvi ljudi su iskusili to kao nazadovanje, a ne kao napredak. Jedina spoznaja koju su stekli nakon toga je da su goli, odnosno posve nemoćni i ranjivi, i oni koji su se do tada odijevali u Boga Stvoritelja i bili gospodari stvorenoga sada su odjednom izloženi svoj surovosti otrova koji su zagrizli.
REZULTAT SVAKE SPOZNAJE U KOJOJ JE BIO ISKLJUČEN BOG JE ZATROVANJE ČOVJEKOVA SRCA I SMRT. Zato je važno u startu odbiti svaki zalogaj i ponudu rješenja na ljudsku glad koja bi degradirala ljudsko dostojanstvo u cjelini (svođenjem čovjeka na želudac)…
(Ezav je prokockao svoje dostojanstvo za zdjelu leće, a Jakov se svim silama trudio primiti očev blagoslov i tako nam pokazao što je prioritet u životu.)
Svaki zalogaj bez blagoslova je prokletstvo, i koliki su i sa pretrpanim želucima prokleti…
Treba zato odbiti uvijek ponavljanu ponudu đavla čovjeku da svoje osnovne potrebe i zadovoljstva svedemo na želudac i tjelesne užitke. Takve žudnje i požude, svakome tko ih zadovoljava (tražeći u njima životnu sreću) donosi ropstvo, nezadovoljstvo, nemir i u konačnici propast.
Isusov odgovor đavlovoj ponudi mora biti i naš – Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
NE PRIHVATITE NIČIJI ZALOGAJ, ni ručak, ni večeru iza kojega bi se trebao sklopiti nekakav važan dogovor. SVATKO TKO ZAGRIZE UPAO JE U ZAMKU, I PRODAO JE DOSTOJANSTVO koje će se teško oprat bez posljedice.
KOLIKI SU SE SAMO PRODALI I OKALJALI IZA RUČKOVA I VEČERA, sa želucima punim slasnih zalogaja i pića. U TAKVOM SMJERU čovjekom gospodari požuda, niske strasti, izdaje, častohleplja, i naravno ISKUŠAVANJE BOGA I KLANJANJE ĐAVLU samo da se stekne položaj… Odbiti na vrijeme otrovni zalogaj štiti i od drugih teških napasti… U tome nam pomaže Božja riječ koja je naša zaštita i naša hrana protiv svih zabluda i svake lukavosti.
sa stranice dominikanci.hr
