Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!
Živimo svijet, živimo svoj život. Poznamo svijet i baš radi toga smo svjesni da se trebamo promijeniti i da svijet treba mijenjati. Svijet kakav je “po sebi”, po naravi, nije dobar svijet. Ne znam kako “domislili” svijet on će uvijek nositi tragove naše ljudske naravi, dobra i zla. Ako želimo da bude onakav kakvog sanjamo i želimo, svijet treba mijenjati. U tomu se svi slažemo.
Vrlo često svi prihvaćamo promjenu svijeta, ali samo na izvanjski način. I na tom izvanjskom mijenjanju svijeta jako puno radimo. Na ovoj liniji može se smjestiti cijeli ljudski rad. Ali tako “promjenjeni” svijet nimalo nije ljubazniji niti ljudskiji. Nažalost, zna biti još opasniji i zločestiji. Svijet treba mijenjati, nas treba mijenjati, iznutra. Iz dubine započinje promjena čovjeka i čovječanstva. U dubini ljudskog srca drijema zlo i ljubav. Tu u dubini čovjeka treba preporoditi, preobraziti. Tu u dubini započinje novi svijet, kraljevstvo nebesko, Božji svijet. Naša istina smještena je u našu dubinu.
Isus je došao promijeniti svijet, čovječanstvo. To je njegova misija, njegovo poslanje. On se ne miri s idejom da svijet ostane isti kakav je bio. On ne prihvaća lažni i nepravedni ili zločesti mir. On ne prihvaća mrtvi mir. On je taj koji donosi Život, a time i vatru koja će planuti i prekaliti cijelo čovječanstvo. Isus mijenja svijet na bolje, oplemenjuje ga. ON ne prihvaća kompromis sa “starim svijetom”. Lažni kompromis i lažni mir samo odugovlače opstanak nepravednog svijeta. U ime lažnog mira vrlo česti se prihvaća čak i ropstvo, umiranje… Takav mir Isus ne prihvaća, nego ga razobličuje.
Svijet se dosta često “adaptira”. “Pomiri” se svijet dobrote i svijet zloće. I tako svijet postaje “ni vruć ni hladan”, niti biva svijet ljubavi niti svijet zloće.
Koliko li se tih “mirenja” nepomirljivih stvarnosti stavlja zajedno u ime Isusovo?! Zar se ne događa da se baš pod imenom Isusa odbacuje živog Isusa?! Takvim metodama (lažnog mirenja) ne mijenja se svijet, nego ostaje isti. Koliko se promjenio svijet (ljudsko srce) od Isusova dolaska? Zar svi sakramenti počevši od križa nemaju za cilj promjene ljudskog srca? Krštenje je prva Isusova Vatra koja, kako reče sv. Augustin, spaljuje “starog čovjeka” i omogućuje rađanje novog. Ne može se roditi novi čovjek dok se ne spali stari. Istovremeno ne mogu zajedno živjeti obadva.
Vatra kojom Isus mijenja svijet jest VATRA LJUBAVI. Ne vatra mržnje i razbijanja. Isusova vatra nije uništavajuća nego vatra iz koje se rađa novi čovjek. U ovakvom tumačenju slažu se svi znalci Novog zavjeta. Isusov život i nauka – njegova riječ i ljubav – ako se prihvate mijenjaju svijet. Ljubavi se ne smije odreći ni u koje ime, bilo očinstva, majčinstva, bratstva… Ljubav je iznad svih krvnih veza. U ljubavi, vatri Isusovoj, ne smije se zatajiti ni u koje ime.
Oni koji prihvaćaju Isusovu “Vatru” prihvaćaju mijenjanje svijeta, polazeći od samog sebe. U ovom smislu danas treba čuti Isusove riječi. Prihvaćamo li da iziđemo iz lažnog mira, da nas Božja vatra izvede izvan starog svijeta i uvede u novi? Zato se nikada ne treba poistovjetiti sa svijetom. Isusov svijet je drukčiji – organiziran na principu ljubavi – od svjetskog svijeta. Isusov mir je drukčiji od svjetskog mira. Isusov mir se smješta u dubinu osobe i nitko joj ga na svijetu ne može otuđiti. Molimo da svijetom gori Isusova vatra i svakoga čovjeka obdari njegovim mirom.
