Pripremajući jedan članak za quo vadis naišao sam na sliku s jedne gay parade koja mi je ostala u pamćenju. Naime, na slici su demonstranti nosili plakat na kojem piše If we can’t marry, you can’t divorce, dakle ‘Ako se mi ne smijemo ženiti onda se ni vi ne smijete razvesti‘. Ne bih sada htio ulaziti u polemiku oko braka i obiteljskog zakona, ali u suštini, što se katoličkog nauka tiče, poruka ovog demonstranta je točna. Zato bi inicijativa U Ime Obitelji trebala imati jednu dugoročnu dimenziju u borbi za očuvanje vrijednosti braka. Broj rastavljenih brakova u Hrvatskoj, a da ne govorim u svijetu, je dosegnuo alarmantne razine, a ovi trendovi se tumače u društvu, a donekle i među samim vjernicima, kao sasvim normalna pojava. Kada se borimo za brak isključivo između muškaraca i žene onda se također borimo za vrijednosti svetog sakramenta braka, koji se danas nažalost ne poštuju ni blizu potrebne razine. Možda je problem u tome što se prelako ulazi u crkveni brak, bez neke posebne provjere pobožnosti budućeg bračnog para. Na crkveni brak se danas često gleda kao na nešto što se po sebi podrazumijeva, pa je čak veliki broj ljudi primio i sakramente inicijacije samo radi te prigode (čitaj: lijepih fotografija u crkvi). Što se sekularnih zakona tiče, znamo da je rastava normalna pojava i tu se neće skoro ništa mijenjati, osim što će se, vremenom, postupak samo još više olakšati. Zato ako želimo ustrajati na očuvanju obitelji, onda moramo više raditi na očuvanju braka, a to je jedino moguće ako dođe do izražaja njegovo sakramentalno značenje. Inače, to što zakon priznaje jedino brak između muškarca i žene neće samo po sebi puno popraviti situaciju u našem društvu.
