U drevnoj splitskoj katedrali svetog Dujma kardinal Raymond Leo Burke je u zajedništvu s mjesnim ordinarijem i mnogobrojnim svećenicima 25. listopada 2016. slavio svetu Misu po redovnom obredu. Pri tom se u svojoj homiliju osvrnuo na vezivno tkivo Crkve – sveti ženidbeni vez.
Bez ikakvog pretjerivanja, možemo istaknuti da bi se sadržaj ove jednostavne, ali vrlo sadržajne homilije mogao čitati u sklopu zaručničkih tečaja. Kardinal Burke na vrlo jasan i nedvosmislen način progovara o biti kršćanske ženidbe – povezanosti s Bogom, (kako je to običavao govoriti sluga Božji Fulton Sheen, “za brak je potrebno troje”). Cijelu homiliju uzoritog kardinala Burkea možete pročitati na blogu Tradicionalnamisa.com
Ovdje donosimo samo dio:
Kršćanski dom, brakom formiran, prema čudesnom Božjem spasiteljskom naumu je sigurno utočište u kome se novi ljudski život bezuvjetno pozdravlja, štiti i njeguje. Po ljubavi svojih roditelja, djeca po prvi puta uče ljubiti Boga i svoje bližnje, onako kako ih Krist ljubi. „Riječ Kristova“ prebiva u kršćanskom domu. Roditelji i djeca su pozvani da kršćanskom ljubavlju oblikuju svoje svakodnevne živote, prakticirajući kreposti koje sv. Pavao opisuje u svom hvalospjevu ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima. Upravo se u vlastitom domu djeca odgajaju za spoznavanje Božje volje, naročito u odnosu na njihov životni poziv, i na prihvaćanje Božje volje svim svojim srcem. Ustvari, vjerna, ustrajna i plodonosna ljubav, koja je oblik braka i obiteljskog života, treba biti oblik svakoga životnoga poziva.
Milošću sakramenta svete ženidbe, supružnici ulaze u novi zajednički život kao „jedno tijelo“ koje je u Kristu začeto, u Kristu živi i u Kristu ostaje sve dok ih Bog ne pozove k Sebi. Na taj način supružnici ispunjavaju prvu i najvažniju odgovornost svoga poziva: pomažu jedno drugome kako bi svakoga dana bili pripravni susresti našega Gospodina, kako u smrtnom času, tako i o Posljednjem danu. Nastojeći svakoga dana oko međusobnog spasenja, ispunjavaju svoj najplemenitiji poziv i tako postaju učinkovitim svjedocima Krista koji živi u svijetu, pomažući drugima da se okrenu Kristu, jer jedino u Njemu leži naše spasenje.
Uzvišeni poziv bračne ljubavi u Kristu znači nositi križ zajedno s Kristom, i slijediti Ga na putu čiste i nesebične ljubavi. Na dan svoje ženidbe, supružnici obećavaju jedno drugom „vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti“ Naše, potpuno sekularizirano društvo zapravo nam govori da takva ljubav nije moguća, da je ona puki san koji nema temelja u stvarnosti, ili da je ona ideal kojem možemo težiti, ali ga u stvarnosti ne možemo postići. No kada padnemo u iskušenje da posumnjamo u snagu milosti svete ženidbene veze, moramo se sjetiti da je sam Krist učinio supružnike „jednim tijelom“,da je Krist uvijek s njima, i da u ovom svijetu nema ničega stvarnijeg od Njegove ljubavi koja živo djeluje u njihovom braku.
Igor Jurić
