Postoje neki koji bi htjeli da se Crkva povuče kako bi izbjegla progone ili uvrede. Možda postoje sredstva poput zgrada i zemljišta za zaštitu, a moguće približavanje svijetu privući će još članova. Ili barem tako razmišljamo.
No, studija ranijih razdoblja progona otkriva drugačiji plan puta za Crkvu: samopouzdanje, hrabrost, smjelost i ljubav – čak i prema našim neprijateljima. Razmotrimo neke tekstove.
Sveti Ivan Zlatousti znao je sve o progonstvima. U teška vremena za njega i njegovo stado propovijedao je sljedeće, koristeći se tekstom sv. Pavla:
Jer je riječ o križu ludost za one koji propadaju, ali za nas koji se spašavamo to je Božja moć. „Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ (1 Kor 1, 18 – 25).
U istome odlomku sv. Ivan Zlatousti kaže sljedeće:
„Kako je Božja ludost mudrija od ljudi, a njegova slabost jača od ljudi! Na koji način je jači? Proširilo se diljem svijeta i pobijedilo sve ljude; bezbroj ljudi nastojalo je iskorijeniti samo ime Raspetoga, ali to je ime cvjetalo i postajalo sve moćnije. Njegovi neprijatelji su izgubili i poginuli; živi koji su vodili rat protiv mrtvog čovjeka pokazali su se bespomoćnima“.
„Stoga, kada mi Grk kaže da sam mrtav, on pokazuje samo da je lud, jer ja, za kojega smatra da je budala, ispadnem mudriji od onih koji se smatraju mudrim. Isto tako, nazivajući me slabim, pokazuju da su još uvijek slabiji. Za dobra djela koja su skupljači poreza i ribari uspjeli postići Božjom milošću, filozofi, vladari i nebrojeno mnoštvo ne mogu ni zamisliti“ (iz homilije sv. Ivana Zlatoustog, biskupa, na Prvu poslanicu sv. Pavla Korinćanima – Hom 4, 3. 4: PG 61, 34 – 36).
Takve riječi trebale bi i nas ohrabriti jer mnogi danas radosno izvještavaju o padu vjere i utjecaju Crkve. Dvije tisuće godina povijesti svjedoči o tome da će oni koji predviđaju propast Crkve odavno nestati, a Crkva će i dalje propovijedati evanđelje.
Doista, da parafraziram G.K. Chestertona, Crkva je pročitala pogrebna prava svima onima koji su prognozirali njezinu smrt. Gdje je Neron? Gdje je Dioklecijan? Gdje je Napoleon? Gdje je Mao Tse Tung? Gdje je Savez Sovjetskih Socijalistička Republika? Uistinu, trenutno se u Rusiji gradi najveći Kristov kip na svijetu. Gdje su toliki heretici? Što se dogodilo s pogrešnim filozofijama i destruktivnim trendovima koji su nam se predlagali? Ove su stvari dolazile i odlazile; carstva i nacije su se uzdizala i padala. Ali Crkva je još uvijek tu. Često progonjena, ponekad raste, a ponekad se bori, ali je ovdje, još uvijek je ovdje. Dvanaest ribara i drugi obični ljudi su s Isusom uspostavili uporište u svijetu.
Sveto pismo kaže sljedeće:
„Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega! Oni posrću i padaju, mi se držimo i stojimo“ (Ps 20, 8).
No, naravno to će se dogoditi samo u onoj mjeri u kojoj se, Božjom milošću, doista držimo i stojimo čvrsto. To se neće dogoditi usvajanjem svjetskih načina ili strahovitim popuštanjem u skladu s njihovim zahtjevima.
U Svetom pismu postoji snažan opis događaja kada su Petar i Ivan uhićeni zbog izazivanja nemira u području Hrama (ozdravljenjem hroma prosjaka i naviještanjem Isusa).
„Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti“ (Dj 4, 13).
Imajte na umu da su židovski vođe prepoznali da su „bili s Isusom“. Bi li to netko prepoznao o vama, vašoj župi, vašim kolegama župljanima, pa čak i nama klericima? Ovo je naš glavni cilj u ovakvim vremenima: da drugi prepoznaju da smo bili s Isusom! U ovakvim vremenima Crkva mora ostati Crkva.
Razmotrite ovu molitvu iz Djela apostolskih, prve Crkve pod progonom. To se događa neposredno nakon uhićenja Petra i Ivana, nakon što su upozoreni da više ne spominju Isusa.
„I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo“ (Dj 4, 29 – 31).
U jednom od svojih radova o Djelima apostolskim, dr. Mary Healy napominje da se apostoli ne mole za sigurnost ili za to da njihovi neprijatelji budu pobijeđeni; mole se da mogu nastaviti sa smjelošću, donijeti ozdravljenje bolesnicima i navještavati Isusa i privući druge k Njemu.
I ovo bi trebala biti naša molitva:
Gospodine, čuvaj nas. Čuvaj nas hrabrima i ispunjenima ljubavlju prema našim neprijateljima i prema svima onima koji su u nevolji i trebaju ozdravljenje. Nikada nam ne dopusti da se skrivamo ili brinemo za vlastitu sigurnost, već samo da nam tvoje slavno i sveto ime donese ozdravljenje i milost, da nas naša vjera ojača u borbi protiv grijeha, da postignemo pokajanje, a time i milosrđe. Pomozi nam, Gospodine, da ostanemo vjerni, hrabri i odvažni bez obzira na prijetnje, teškoće, progone, pa čak i nemilosrdne pokušaje suzbijanja. Neka nitko tko nas pogleda zaključi ništa manje od toga da smo „bili s Isusom“.
Katolici, potrebna je hrabrost! Jedini način na koji ćemo promijeniti svijet (milošću) jest da budemo katolici kroz čitav život. Svijet to ne zna, ali Krist i Njegovo Tijelo, Crkva, jedina su nada za svijet. Budite autentični katolici i tom milošću spasite svijet!
Iz pisma sv. Ignacija Lojolskog:
Tražim od tebe uložiš sav svoj napor da zadobiješ čast na nebesima, slavu i priznanje pred Gospodinom, koji će biti naš sudac. Ako ti je Bog dao ovosvjetskih dobara u obilju, dao ti ih je kao pomoć da stekneš ona nebeska i da budeš primjer dobrog glasa učeći svoje sinove, službenike i rodbinu [Ep. 1:81].
