Draga braćo i sestre u drugom čitanju sv. Pavao nas upozorava: “Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.” S tom misli on nas uvodi u događaj iz evanđelja. Isus danas raspravlja sa Židovima o čistoći. O čemu se tu radi? Zasigurno ne o tome da su apostoli bili neuredni i da su uzimali hranu prljavih ruku. Židovi pranje ruku prije jela ili nogu prije ulaska u kuću nisu gledali samo kao stvar higijene nego je vanjsko pranje označavalo njihovu čistoću nutrine. To je sad već pomalo smiješno – ako sam oprao noge prije ulaska u kuću ja sam čist od svega zla kojeg sam na putu do kuće učinio. Židovi su dakle onoga vremena zanemarivali čistoću duše. Bili su vrsni poznavatelji Božje riječi, slušali su ju ali je nisu vršili, nisu je provodili u djelo. Stoga ih Isus upozorava: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, psovka, uznositost. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Smijemo se sada zapitati je li naše vrijeme drugačije od onog Isusovog, jesmo li mi kao kršćani nadmašili Židove u ispravnom življenju po Božjoj riječi ili smo i mi samo slušatelji a ne vršitelji riječi? Ne događa li se slično i danas? Koliko puta sam čuo da netko kaže: ja upalim svijeću, ja dam milodar, ja se pomolim kod kuće, ja nemam grijeha pa se ne ispovijedam, ali ne idem u crkvu, Bog nema ništa s crkvom. Važnije je upaliti svijeću ili donijeti hranu na blagoslov za Uskrs nego li biti na svetoj Misi koja je vrhunac Kristove prisutnosti na zemlji. Ispunjavamo uredbe ljudske a zanemarujemo zapovijedi Božje.
Draga braćo i sestre, čistoća duše jest istinska čistoća. Samo čista duša čini nas posve čistima. Samo će oni koji su čista srca Boga gledati. Slično nam govori i današnji psalam u kojemu se psalmist pita: “Gospodine tko smije prebivati u šatoru tvome?” Te dobiva odgovor: “Onaj koji živi čestito i koji čini pravicu”. Stoga nam je danas puno važnije brinuti o higijeni duše nego li o raznim izvanjskim stvarima. O duši vodimo računa na dva načina: svakodnevnim ispitom savjesti i svetom ispovijedi.
Kako činiti ispit savjesti? Potrebno je, ako ga činimo navečer, cijeli dan prevrtjeti kao film. Vidjeti što smo činili i procijeniti kako smo to činili – s ljubavlju ili ne. Potom promisliti koliko smo bili otvoreni Bogu da može po nama djelovati, a koliko smo gurali svoju volju? Kakva je bila naša molitva tijekom dana – rastresena ili smo se ponašali onako kako je dostojno Gospodina, jesmo li s njim srdačno razgovarali ili mrmljali molitvu? Kakav je bio naš dnevni posao – kao da je baš to za nas danas Božja volja ili smo radili tako da sve što prije obavimo? Jesmo li odgovorili na poticaje Duha Svetoga, mislili na Božju prisutnost? Kako smo susretali svoje bližnje tijekom dana? To su samo neka od pitanja koja si možemo postaviti na koncu dana prije počinka. Važno je postati svjestan svega kako bismo mogli donijeti odluku da ćemo se popraviti i da ćemo sutra nastojati više paziti.
Redoviti ispit savjesti olakšava nam svetu ispovijed te na nju dolazimo temeljitije pripravljeni. Kad se nakupi prljavština na našoj duši koju prepoznajemo uz pomoć ispita savjesti onda dolazimo na ispovijed i tu se istinski čistimo od grijeha. Neće nas očistiti upaljena svijeća niti nabrajanje molitvi bez življenja po nauku Crkve i bez pristupanja svetim sakramentima.
Draga braćo i sestre, biti vršitelji ne samo slušatelji riječi ključna je poruka današnje nedjelje. Neka izvanjske stvari i pobožnosti koje činimo budu istinski odraz naše duše. Korisno je i upaliti svijeću, korisno je i donijeti hranu na blagoslov korisno je biti pobožan – ali plodove svega toga vidimo samo onda ako je vanjsko djelovanje izraz onog što nosimo u srcu. Plodove vidimo samo onda ako njegujemo sakramentalni život i slijedimo Isusovu poruku, ako živimo po evanđelju. Neka nam je na tom putu na pomoći zagovor Djevice Marije. Amen.
