Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
Kažu kako su neki dok je voda prodirala u brod “Titanik”, uvjereni u njegovu nepotopivost nastavili svirati i plesati, jer su valjda povjerovali oholim i drskim vijestima kako ga “ni Bog ne može potopit”. Nije ga naravno Bog potopio nego upravo obijest, kao što se potop dogodio i u životu tolikih kroz povijest koji nisu računali na Boga, ili su ga zbog toliko, po njima, “trenutno važnijih i prečih stvari” posve isključili i zaboravili.
A OSTATI BUDAN ZA ONO ŠTO TREBA BITI NAJVAŽNIJE, I USRED NAJVEĆIH BRIGA I PROBLEMA, TO JE STALNI POZIV KOJI MORA UVIJEK IZNOVA ODJEKIVATI U NAMA…
A ŠTO JE TO, I ŠTO NAS DRŽI BUDNIMA?
Ima bitnih životnih etapa i trenutaka u kojima je teško ostati budan i koje mnogi prespavaju. To je povezano i s molitvom. Mnogi se žale, i u ispovijedi: „Velečasni, počnem molit i zaspem.“ „A recite mi, molim vas, kad ogovarate svoje susjede, zaspete li tada ili napnete uši i memoriju da što bolje čujete i zapamtite, kako biste prenijeli dalje?“, upitam jednu gospođu.
„Uh, velečasni, tad sam napeta ko puška. Nema šanse da bih zaspala“, odgovorila je iskreno. „A kad molite, kažete, ne možete dalje od nekoliko Zdravomarija i već zijevate. Je li vam jasno o čemu je riječ?“„Nisam sigurna velečasni, ali samo znam da mi molitva nikako ne ide. I još nešto, teško mi zapamtit evanđelje.“„Riječ je ovdje, draga gospođo, o borbi za duše… Ako se oko ičega zloduh trudi tada je to uspavljivanje. Da, i to uspavljivanje za bitno i razbuđivanje za nebitno.”
Isus nas zato upozorava da će za mnoge njegov Dolazak biti kao u dane Noine. Ljudi će biti za svakakave gluposti zainteresirani, i najvažnije će im biti u tim glupostima da mogu jesti i piti. Kad se može u obilju neumjerenosti tako jesti i piti, tada raste bezbrižnost, pohlepa i požuda, obijest i svakakve vrste lopovluka i ispraznih priča…
Sveti Pavao nabraja pijanke i pijančevanja, priležništva i razvratnosti, svađe i ljubomore. Govori upravo o vremenu u kojem živimo, jer se zbog prevelike brige za tijelo pogoduje svakakvim požudama, dok su mnogi zaboravili i uspavali sjećanje na svoju dušu. Neki žive tako bahato i ponašaju se kao da im neće doći kraj njihovim prizemnim prohtjevima. Podsjećaju na “titaničku logiku” pred potonuće… “… kao u dane Noine!”, upozorava Gospodin.
Sveti Ivan Bosko promatrao je kako jedan čovjek s puno pažnje timari svoga konja. „Kako imate lijepog konja.“, obrati mu se svetac jednog dana.
„O da, ali da bi bio tako lijep svaki dan provedem po nekoliko sati njegujući ga.“, odgovori ponosno čovjek. „To je lijepo. A recite mi, mislite li na svoju dušu, koliko se dnevno molite, kako često idete na ispovijed i svetu misu?“, upita ga don Bosco.
„Oh, kad bih imao vremena, ali na žalost nemam ja vremena uz tolike obveze još i za to.“ „Ah, tako znači vi vodite svoju životnu logiku. Onda bih ja, dragi moj prijatelju, rađe bio vaš konj nego vaša duša.“, odgovori svetac žalosnim glasom i produži dalje.
Naša budnost se ogleda oko brige za vlastitu dušu, i za spas duša naših bližnjih. U svom svakidašnjem življenju i poimanju vjere, koliko nam je to na prvom, a koliko tek na sporednom mjestu…?! Gospodin garantira kako će se stvari zbrajati na koncu dana, i kako će taj konac za mnoge biti iznenadan i nepripremljen (“… kao u dane Noine!”), jer su mislili kako su oni gospodari vremena i povijesti.
A kradljivac (đavao) za to vrijeme radi svoje, potkopava i uspavljuje njihovu spremnost, kako bi ih kad budu potpuno uspavani povukao sa sobom u propast, baš kao potopna bujica u dane Noine. A našu budnost održava svakodnevna molitva, život po Zapovijedima i nastojanje da nam Božja riječ bude prva vijest koju ćemo čuti i prenijeti. Da, zapamtiti evanđelje pa ga prenijeti u razgovoru sa svojim prijateljima. E to bi bila ispravna vjernička budnost.
“Vrijeme je već da se oda sna prenemo… Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. … ZAODJENITE SE GOSPODINOM ISUSOM KRISTOM…“, poziva nas današnja Božja riječ.
Ne dajmo, dakle, da nam kradljivac potkopava kuće, nego ga potjerajmo osobnom i obiteljskom molitvom, te proslavimo Boga u svom životu. Tada će naše kuće i obitelji čvrsto stajati na stijeni, i izdržat će sve bujice grijeha i svih lažnih ponuda koje će se umnožit pred Dolazak Sina čovječjega.
BUDNOST SPRJEČAVA KRADLJIVCU POTKOPATI KUĆU,
I DRŽI NAŠE SRCE SPREMNIM,
KAD GOSPODIN DOĐE U SVANUĆU.
KAD SE JUTRO UŽARI U SVJETLU NJEGOVU,
I MISAO OSTANE U ONOME U ČEMU JE BIO ŽIVOT;
TREST ĆE SE TADA TEMELJI NESIGURNI,
A ORUŽJE SVJETLOSTI DONIJET ĆE POBJEDU…
BUDNOST SPRJEČAVA KRADLJIVCU POTKOPATI KUĆU,
I ČINI SRCE PRIPRAVNIM ZA DOLAZAK GOSPODINA,
A NA KRAJU NOĆI, RADOST ĆE PRIPRAVNIMA BITI POTPUNA…
sa stranice dominikanci.hr; autor PETAR GALIĆ, OP
