Kada pontifikat traje mnogo godina, prirodno je razmišljati o tome što će se dogoditi kada završi. Katolici gledaju prema budućnosti Crkve. Što je, dakle, prikladno za nadolazeće vrijeme?
Crkva živi po Tradiciji; uvijek joj se mora vraćati, osobito kada je bila ravnodušna prema njoj ili se od nje udaljila, fascinirana svjetovnom agendom. Tradicija nije puko ponavljanje istog, već živa stvarnost koja raste i razvija se. Prije mnogo stoljeća, sveti Vinko Lerinski iznio je svoje pravilo: “In eodem scilicet dogmate, eodem sensu, eademque sententia”: to jest, razvoj u kojem Tradicija uvijek ostaje ista, ali uvijek nova. To je njezino bogatstvo. Crkva nadolazećih godina mora se vratiti bogatstvu Tradicije. U mnogim zemljama mladi su to shvatili, dok se njihovi stariji i dalje drže prolaznih novotarija. Ova činjenica, koja se može statistički dokazati, je paradoksalna.
Želio bih istaknuti drugi element koji bi trebao biti dio programa Crkve u narednim godinama: ponovno potvrđivanje apostolskog mandata koji su Dvanaestorica primili od Isusa i prenijeli potomstvu; učiniti da svi narodi i sva vremena vjeruju u Evanđelje. Provođenje ovog mandata podrazumijeva upoznavanje s osobom i djelom Krista. Crkva, unatoč stoljećima razvoja, i dalje je “malo stado” u ogromnom svijetu; Misija je bitna za njezin život. Posebno je potrebno jačati zajednice koje su već postavljene u poganskim regijama ili tamo gdje opstaju drevne religije.
Još jedan element kroz koji se život Crkve spontano širi jest dijalog između Vjere i kulture, čiji je cilj stvaranje kršćanske kulture. Povijest Crkve svjedoči da su tijekom stoljeća postojala razdoblja kada je kršćanska kultura bila stvarnost; djela tih razdoblja ostaju kao dokaz tome, a istovremeno predstavljaju primjere za budućnost. Nije riječ o kopiranju tih modela; u svakom dobu svjetovna stvarnost nudi novu priliku koju stvarnost Vjere koristi. To je vječno ostvarenje dijaloga između Vjere i kulture.
Put Crkve usmjeren je prema Nebu. To je svrha stvaranja crkvene stvarnosti, koja je nastala na Duhove Petrovim govorom. Kako se osoba prvoga među Dvanaestoricom nastavlja u papinskom Pontifikatu? Petar je stigao u Rim i ondje završio svoje dane. Kada odete u Rim, pokazuju vam Petrovu grobnicu. To se ne može poreći. Povijest to potvrđuje. No Crkva propovijeda Kraj, koji je ispunjenje Kraljevstva, čiji je ona skromni predokus.
Crkveno propovijedanje vjernicima mora im pokazati Nebo kao cilj svakog života. Također će objasniti da je Nebo vizija Trojedinoga Boga “licem u lice”. Apostol Ivan je napisao: “Kad se očituje, bit ćemo njemu slični” (1 Iv 3,2).
nadbiskup Héctor Agüer
Buenos Aires, 3. ožujka 2025.
