lex orandi, lex credendi, lex vivendi
„Nek` se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati – govori Jahve“ (Jr 6, 15).
Ljudi koji nas zovu zbog raznih reklama, znaju da baš nisu dobro došli, pa će što ljubaznije pitati „Čujete li me dobro?“ ili „Kako ste danas?“. Televizijske emisije na početku emisije imaju „zabavljače“, koji pokušavaju privući interes gledatelja kako bi ostali gledati tu emisiji. Govornici često započinju svoje razgovore na poznat, pa čak i šaljiv način, pokušavajući uključiti svoju publiku u teme koje su pred njima. Čak i Biblija sugerira početnu prednost da nas „napoji mlijekom prije jela (mesa)“ (usp. 1 Kor 3, 2; Heb 5, 12).
Pretpostavimo, međutim, da pozivatelje ne zanima poziv, niti gledatelje emisija, niti slušatelje govor. Pretpostavimo da nakon „mlijeka“ nema „mesa“. Tada su sve faze pripreme bezvrijedne i bezuspješne. Trgovina s lijepim izlogom bezvrijedna je ako u njoj nema ničega za pregledati ili kupiti. Teksašani imaju sjajnu frazu za to kada govore o nekome tko ima veliki šešir, a nema stoku.
Ajmo „pokatoličiti“ to, hoćemo li? Što kažete na biskupa ili svećenika koji je posve u liturgiji, a nema vrlina? Ili ne živi čistoću? Ili je možda jako energičan, ali nema pobožnosti?
Što kažete na stil bez suštine? Što kažete na promjenu doktrina i dogmi; ili mise sa gitarom i slično; ili zamjenu moralnih standarda slabijim uvjerenjima; ili slaboumnim i nezrelimm propovijedanjem; ili iskrivljenim liturgijskim kalendarom; ili beskarakternim toleriranjem nepodnošljivih idola u Vatikanu poput „Sinodalnog puta“, ili primanju svete pričesti od strane onih koji ne mogu i neće priznati njezino božansko značenje?
Poštedjet ću vas litanija (zaboravio sam da su litanije sada uglavnom odbačene) beskrajnih i razornih novina koje smo mi katolici podnosili šezdeset godina. Jednostavno se osvrnite oko sebe i pitajte jesu li ove inovacije pomogle u izgradnji i podupiranju Crkve koju je Isus Krist zadužio da svjedoči, uvijek i svugdje, istinu koja nas oslobađa (usp. 1 Tim 3, 15).
Naš je Gospodin rekao da „ćemo ih po plodovima njihovim prepoznati“ (Mt 7, 16). Puno smo puta razgovarali o pola stoljeća nakon Drugog vatikanskog koncila. Ali sada vidimo kataklizme koje nas okružuju, odsutnost „mesa“ – to jest onu vrstu vjere ispunjenih učenika na koju nas poziva naš Gospodin.
Umjesto da Crkva stoji poput stijene u moralno zagađenim rijekama ovoga vremena i prostora, mi imamo nagriženu Crkvu, čiji vođe prečesto više ne mogu razlikovati dobro od zla, sveto i profano, lijepo i ružno ili čak muškarca i ženu. Ako nam je danas trebao još kakav dokaz o nesavjesnim, glupim i prljavim mislima i postupcima oko nas, trebamo pogledati samo LGBTQ videozapise namijenjene djeci. Neću ovdje prikazati naizgled beskrajne razuzdanosti koje paradiraju kao ljubav i pravda. Koliko se samo zla čini ili opravdava u ime (lažne) milosti!
Društvo je zagađeno i pred vrenjem, a mi smo poput poslovične žabe u posudi, toliko zapletani u prljavštinu oko sebe da više ne možemo mudro prosuđivati stanje oko nas kakvo jest: politički i moralni izmet (usp. Iz 59, 14-15, Jr 5, 20-31). Isto tako nas je biskup Sheen opomenuo da ćemo, ako se ne budemo ponašali onako kako vjerujemo, početi vjerovati onako kako se ponašamo.
Nedavne ankete potvrđuju da je došlo do pogubne duhovne revolucije, posebno među mlađim generacijama. Suština istraživanja je pokazala da ogroman broj ljudi sada odbacuje Crkvu i Bibliju kao ključeve kreposne filozofije života, koja je postalo bućkuriš raznih slabo ispitivanih misli i pojava. Judeokršćanska kultura koja nas je formirala je u većoj mjeri postala stvar prošlosti.
Iz ankete (istraživanja):
- Horoskopi pružaju korisne smjernice za njihov život.
- Obračunavanje s onima koji ih vrijeđaju ili im štete zapravo predstavlja obranu.
- Bog nije uključen u živote ljudi.
- Dopuštanje posjedovanja privatne imovine olakšava ekonomsku nepravdu.
- Karma je održiv životni princip.
- Biblija je dvosmislena u onome što uči o pobačaju.
- Ljudska bića razvila su se tijekom dugog vremenskog razdoblja od manje naprednog/ih oblika života do našeg trenutnog stanja.
- Biblija nije točna i pouzdana (tj. nepogrješiva) riječ Božja.
Kod dvije mlađe odrasle generacije je znatno vjerojatnije, nego kod starijih generacija, da će se prvenstveno oslanjaju na moralni terapijski deizam kao vodilju svog svjetonazora. Isto tako postoji znatno veća vjerojatnost da će i starije generacije tvrditi kako su tradicionalne moralne perspektive danas irelevantne, što niz nekada odbačenih ponašanja danas čini moralno prihvatljivima. To uključuje laganje, nevraćanje zajmova, poduzimanje nezakonitih poreznih odbitaka, prebrzu vožnju i počinjenje samoubojstva ili omogućavanje eutanazije. Kod dvije mlađe generacije je također mnogo manje vjerojatne da će, za razliku od svojih starijih kolega, prihvatiti zlatno pravilo, tj. da vjeruju da Bog pruža bogatstvo njegovim posjednicima da upravljaju u ime Njegove svrhe ili da vjeruju da je postupak stvaranja svemira napravljen uz pomoć božanske intervencije.
Stoga možemo zaključiti da se „mlijeko“ ukiselilo; dok se „meso“, ako je uopće prisutno, pokvarilo. U pitanjima poput pobačaja, razvoda i homoseksualnog „braka“, znamo da se katolici svojim moralnim prosudbama teško razlikuju od općenitog nekatoličkog stanovništva. Imamo naciju, ako ne i svijet, katolika toliko neukih u temeljima vjere da mnogi zapravo vjeruju da su Biden i Pelosi (i tako dalje, ad nauseam) zapravo katolici. Imamo naciju, ako ne i svijet, katolika tako slabo načitanih, tako loše obrazovanih, tako loše informiranih i tako loše oblikovanih da učinkovito služe ciljevima Lucifera (usp. Bar 4, 13, Hoš 4, 6). Za njih je Istina (u čije postojanje u svakom slučaju sumnjaju, omalovažavaju ili negiraju) krajnje irelevantna za njihov prizemni život.
Sv. Pavao je rekao: „Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko“ (Fil 3, 18-19). Bilo u klupama ili na propovjedaonicama, tako često jedina sigurnost koja vlada je sigurnost da, ako istina uopće postoji, ona ostaje u mojim željama ili spolnim žlijezdama.
Kao što je jednom ruski romanopisac Chernyshevsky (1828. – 1889.) slavno upitao: „Što treba učiniti?“
Pogrešno shvatite liturgiju i katolici će atrofirati; atrofirani i apatični katolici opustošit će Crkvu; oronula i bespomoćna Crkva vodi svijet prema moralnom bankrotu; moralno truli svijet stvorit će etički zbunjeno građanstvo koje slavi zlo kao dobro, a dobro kao zlo (usp. Iz 5, 20).
Sada zamislimo obnovu drevne liturgije (tradicionalne latinske mise) i, zajedno s njom, moralnu logiku i jezik svih sakramenata. Ova obnova, sama po sebi, neće biti dovoljna za oživljavanje naše ojačane Crkve i našeg moralno zbunjenog svijeta. No, takva je reforma transparentno nužan korak u ponovnom otkrivanju moralnog razuma. Kako molimo, tako i vjerujemo (lex orandi, lex credendi, lex vivendi – vidi KKC 1124). Kako vjerujemo, tako se i ponašamo (milošću Božjom).
Ostvarivanje ove obnove će u nekim krajevima izazivati bijes, zbunjenost i tvrdoglavo odbijanje povratku kako bi se išlo naprijed. Papa Franjo namjerava, bar se tako govori, dokinuti Summorum Pontificum (Apostolsko pismo pape Benedikta iz 2007. kojim dopušta slobodu svećenicima da slave latinsku misu bez izričitog odobrenja njihova biskupa). Namjeravano ukidanje je, naravno, posve pogrešno. „Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze i koji put vodi dobru. Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim!“(Jr 6, 16; 18, 15-17; Pnz 32, 7).
Mnogi će biskupi, svećenici i laici otići. Ali za početak, oni koji nikada nisu bili istinski „tamo“ u katoličkim institucijama – sjemeništima, fakultetima, televiziji i radiju, bolnicama, izdavačkim kućama i srodnim organizacijama – morat će preispitati i promijeniti svoje ponašanje i uvjerenja. Katoličanstvo će opet imati jedinstveni liturgijski jezik, a s vremenom, milošću Božjom, jedinstvenu, Bogom danu, moralnu teologiju.
Masovni katehetski globalni program bit će potreban dok biskupi i svećenici uče (ili ponovno uče) drevnu vjeru. Dok budu učili liturgiju i srodne sakramentalne obrede, sigurno će naići na istinsku katoličku moralnu teologiju koju su zaboravili, prezirali ili je nikada nisu naučili. Biskupije i župe morat će uspostaviti odlične programe za poučavanje o svetoj misi, sakramentima i katoličkoj tradiciji.
Zamislite napor koji će biti potreban – plemenit i neophodan trud ljubavi, kao u obnovi jeruzalemskih zidina (usp. Ezra i Nehemija). Tisuće – možda milijuni – ponovno će postati katolici, učeći vjeru koja ja tako često bila zagađena ili pokradena tijekom ovih posljednjih šest desetljeća.
Zaglupljujući natpisi i djetinjaste kateheze morat će ustupiti mjesto ozbiljnom nauku i učenju o vjeri koja nam dolazi od apostola. U tradicionalnom katoličkom nauku rad je napor koji uvodi red u kaos. Oko nas vlada kaos (usp. Job 10, 22). Raditi na obnovi prave katoličke tradicije- ponovo se učiti istinski moliti, vjerovati i pravilno vladati, označava traženje Božjega reda (kao u Mudr 8, 1) u vlastitom životu, u voljenoj zemlji i u Božjoj svetoj Crkvi.
Molite. Vjerujte. Razmišljajte. Radite. Vjerujete. „Vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima“. (Jd 1,3 NJB).
Đakon James H. Toner, doktor znanosti, je umirovljeni profesor liderstva i etike na Američkom ratnom koledžu, bivši časnik američke vojske i autor brojnih knjiga, među kojima se ističe Moral pod pištoljem. Također je predavao na Sveučilištu Notre Dame, Američkoj zrakoplovnoj akademiji i u koledžu i sjemeništu Svetih apostola. Trenutno služi u biskupiji Charlotte.
