„Svjestan sam da će mnoge povratak pape na ovu temu naljutiti…“ Ovim upozorenjem papa Franjo predstavlja teške riječi posvećene pobačaju, u svojoj najnovijoj knjizi „Odvažimo se sanjati“, koja se 1. prosinca našla na policama trgovina diljem svijeta. Kada god se dotakne ove teme, papa Franjo ne uživa ugodan publicitet u medijima. Naprotiv, sustavno ga se ignorira.
Nedavno je papa nekoliko puta progovorio protiv pobačaja, potaknut stanjem u njegovoj Argentini, gdje trenutni predsjednik (peronist Alberto Fernandez) želi donijeti zakon koji bi liberalizirao ubijanje nerođene djece. Zakon je Zastupnički dom odobrio 11. prosinca sa 131 glasom za, 117 protiv i 6 suzdržanih. Ipak, u Senatu će se održati odlučujuće glasanje, kao i 2018. godine, kada su senatori sa 129 glasova za, 125 protiv i jednim suzdržanim odbili sličan zakon o pobačaju koji je također odobrio Zastupnički dom.
Papa Franjo je zadao prvi udarac vlastoručno napisanim pismom, koje je uputio 22. studenoga grupi žena iz siromašnih četvrti Buenos Airesa, koje se od 2018. godine bore protiv legalizacije pobačaja.
Portal Settimo Cielo je kopirao ovo pismo u cijelosti, a u najoštrijem odlomku Papa iznosi ova dva pitanja: „Je li ispravno eliminirati ljudski život kako bi se riješio problem? I je li ispravno unajmiti ubojicu kako bi se riješio problem? “
Riječi bez presedana od Jorgea Maria Bergoglia zasigurno nisu samo lapsus, s obzirom na to da ih doslovno ponavlja u svojoj knjizi „Odvažimo se sanjati“, kao dio sljedećeg argumenta:
„Ne mogu šutjeti o 30 do 40 milijuna nerođenih života koji se svake godine ubiju abortusom prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije. Bolno je primijetiti da se u mnogim regijama koje se smatraju razvijenima ova praksa često promovira,fg jer su djeca na putu invalidna ili neplanirana. Ali ljudski život nikada nije teret. Treba ga prilagoditi, a ne odbaciti.“
„Pobačaj je teška nepravda. To nikada ne može biti legitimni izraz autonomije i moći. Ako naša autonomija zahtijeva smrt drugih, ta naša autonomija nije ništa drugo nego željezni kavez. Često si postavljam dva pitanja: Je li ispravno eliminirati ljudski život kako bih riješio problem? I je li ispravno unajmiti ubojicu kako bi se riješio problem?“
„Moj predhodnik sveti papa Pavao VI. upozorio je u enciklici iz 1968. godine „Humanae vitae“ na iskušenje da se ljudski život smatra jednim objektom među mnogima nad kojim moćni i obrazovani ljudi mogu vladati. Kako je sad njegova poruka proročka! Danas se prenatalna dijagnoza obično koristi za filtriranje onih koji se smatraju slabima ili inferiornima.“
Ali tu nije kraj, jer je u videokonferencijskom nastupu u argentinskom Zastupničkom domu tijekom rasprave zakona o pobačaju (1. prosinca), svećenik José María “Pepe” Di Paola, župnik iz predgrađa Buenos Airesa i dugogodišnji Bergogliov prijatelj, izvijestio da je dobio pismo iz Rima u kojem mu papa piše:
„Za mene se deformacija u razumijevanju pobačaja rađa uglavnom iz toga što ga se smatra religioznim pitanjem. Pitanje pobačaja u osnovi nije religiozno. To je prije svega ljudski problem, a onda religijski. Pitanje pobačaja mora se riješiti znanstveno.“
Velečasni Pepe dodaje da je riječ „znanstveno“ podcrtao papa.
Ima još. U drugom rukom napisanom pismu od 1. prosinca, grupi bivših argentinskih učenika, papa Franjo još jednom ponavlja ona dva pitanja koja na izvornom španjolskom idu ovako:
„1) Es justo eliminar una vida humana para resolver un problema? Y 2) ¿Es justo alquilar un sicario para resolver un problema?“.
Prijevod: „1) Je li ispravno eliminirati ljudski život kako bih riješio problem? i 2) Je li ispravno unajmiti ubojicu kako bi se riješio problem?“
Papa dodaje da je ponovo postavio ta pitanja na jednak način u svojoj knjizi „Odvažimo se sanjati“. Zato jer želi dosegnuti „cijeli svijet“, a ne samo Argentinu.
Isto tako je zanimljivo kako papa uokviruje svoj prigovor protiv pobačaja. Zapravo, papa želi jasno staviti do znanja da mu je važno prijeći na suštinu stvari i razgovara izravno sa svijetom, bez miješanja u političku borbu, a najmanje u argentinsku politiku.
Bergoglio se posebno trudi istaknuti svoje dvostruko distanciranje: od bivše peronističke predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner, za koju kaže da „nije imao kontakt“ otkako je napustila dužnost, i od Juan Graboisa, vodećeg organizatora “narodnih pokreta”, inače jako dragog papi, kojega je imenovao savjetnikom vatikanskog Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja.
A razlog– piše on – ovog distanciranja je taj što se oboje pretvaraju da su puno bliži i prijateljski s papom nego što zapravo jesu. Kao rezultat toga, mediji na kraju pripisuju meni, Franji, ne „ono što ja kažem“, već ono što drugi „kažu da ja kažem“.
U dodatku (post scriptumu) pisma, papa se poziva, što se tiče njegove presude o medijima, na br. 42 – 53 enciklike „Fratelli tutti“, gdje naslovi nisu blagonakloni: „Iluzija komunikacije“, „Besramna agresija“, „Informacije bez mudrosti“ i „Oblici podložnosti i prezira prema sebi“.
Možda je s mišlju o tome kako se mediji odnose prema njemu (čas ga uzdižu, čas ga cenzuriraju ovisno o tome što govori) papa odlučio napisati pisma. Čak je L’Osservatore Romano potpuno ignorirao papina vlastoručno napisana pisma protiv pobačaja.
Svemu ovome mora se dodati da su argentinski biskupi – očito poučeni i ohrabreni primjerom njihovog pape zemljaka – također na mnogo jači način nego što su to činili u prošlosti, poticali sudjelovanje u impresivnom maršu protiv zakona o pobačaju u svrhu obrane života, održanom 28. studenoga ispred zgrade Skupštine.
I to dok su u Europi, u sve manje katoličkoj Poljskoj, crkve pod opsadom, a biskupi ismijavani na masovnim prosvjedima – otvoreno podržanima rezolucijom Europskog parlamenta od 26. studenoga protiv zabrane poljskog vrhovnog suda o legalizaciji eugeničkog pobačaja.
