Kad se iznevjeri otac obitelji koje su to teške posljedice za tu obitelj?
Današnja čitanja su prvenstveno kritika i upozorenje onima kojima je položaj poslužio za manipulaciju i koji su zloupotrijebili povjerenu im časnu službu…
U prvom čitanju Bog preko proroka upozorava svećenike kako je njihova zadaća bila proslaviti ime njegovo među narodima. Međutim, oni su se iznevjerili svome poslanju, pa su zbog njih mnogi skrenuli s Božjeg puta. Njihova služba je dakle trebala biti primjer života koji upućuje ljude na jedinoga Boga.
SVI IMAMO JEDNOG OCA. Pa kako to da ste onda nevjerni Savezu svojih otaca, upozorava Bog preko proroka.
I naglasak je kako su svi narodi trebali kroz njihovu vjernost Savezu otaca upoznati kako svi imamo jednoga Oca.
SVE DAKLE ČASTI I POLOŽAJI I SLUŽBE IMAJU SVOJ IZVOR U BOGU, I ZATO SVE TREBAJU NA NJEGA UPUĆIVATI…
Isus u tom smislu upućuje kritiku vođama naroda, pismoznancima i farizejima, koji su zasjeli na Mojsijevu stolicu, ali ne žive ono što taj položaj od njih zahtjeva.
TRAŽE OD DRUGIH ONO ŠTO SAMI NE ŽIVE. Je li tada njihov položaj za časni primjer ili za sramotu i sablazan.
„Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.“, a trebalo je vršiti djela tako da ona ljude vode do Boga.
Isus nas zapravo kroz to upozorenje želi poučiti ispravnom raspolaganju s onim što smo primili, što nam je povjereno, i ozbiljnijem življenju onoga našeg životnog obilježja, titule, jer to nas Bog preko toga obvezuje na takav život.
Naše službe, titularna obilježja, određeni položaji upućuju zapravo na primljenu karizmu koja iz tog položaja, obilježja i titule proizlazi, odnosno primljenu obvezu kroz to. Majka došla sa svojim sinčićem do njihova svećenika uvjerena kako će on sigurno imati savjet koji će uroditi plodom.
„Velečasni, dajte molim vas objasnite mome sinu kako nije dobro svaki dan jesti puno kolača, jer mene ne sluša.“
Svećenik pogleda na maloga i odmah pomisli u sebi kako njih dvojica imaju nešto zajedničko. Na trenutak se češkao po glavi, a onda je tihim glasom ljubazno zamolio gospođu: „Molim vas dođite sa svojim sinom za dva tjedna, i tada ću mu dati pravi savjet.“
Majka se zahvali i ode. Nakon dva tjedna eto je opet sa svojim sinčićem, i istom molbom.
„Je li se što u međuvremenu promijenilo?“, upita svećenik.
„Ma kakvi velečasni. Čak mi se čini kako je još gore, jer se još izvlačio na to kako mu svećenik nije ništa rekao.“
Tada se svećenik okrene prema dječaku, posjedne ga ispred sebe, te mu kroz razgovor objasni o svim štetnostima po zdravlje, i još mu protumači i o dimenziji grijeha vezanog za pretjerivanje u jelu i piću.
Nakon desetak dana majka dolazi svećeniku sva sretna zahvaliti, jer se dječak potpuno promijenio nakon razgovora.
„Samo mi nije jasno velečasni, zašto mu niste onaj prvi put to isto mogli objasniti.“, zanimalo je gospođu.
„Zato, draga gospođo jer sam i sam sve do toga dana i ja dobrano gutao velike količine kolača. A od onoga dana, pa do onda kad ste opet došli nisam okusio niti jedan. Kako sam dakle mogao tražiti od dječaka da me posluša i savjetovati ga u nečemu čega se ja sam nisam držao?“
„Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.“, zahtjev je Isusov danas posebno onima kojima je povjereno da posvećuju, vode i poučavaju narod.
Isus dakle ne ukida nazive otac, učitelj i sl., nego upućuje na njihovo ispravno značenje i prvu obvezu. Da bi otac bio otac onda mora davati takav primjer, da bi učitelj bio učitelj isto tako i td., a sve mora upućivati na isti i jedini izvor svakoj od tih posebnih karizmi jer one nose u sebi posebni autoritet.
SVAKI AUTORITET MORA UPUĆIVATI NA JEDINI IZVOR SVAKOG AUTORITETA, MORA ODRAŽAVATI NJEGOVU ISPRAVNU SLIKU.
Znamo koje su posljedice kad se iznevjere autoriteti. Kad se iznevjeri otac obitelji koje su to teške posljedice za tu obitelj, posebno djecu.
Kad se iznevjeri onaj koji ima autoritet poučavanja, koje mogu sablazi i posljedice biti na one koje je takav poučavao, i još ako ih je zagadio krivovjerjem i nevjerom. Kad se iznevjeri svećenik koji je duhovni otac i kad sablažnjivo živi, koje posljedice to može imati za mnoge duše…
Međutim, ako se držimo Isusova zahtjeva služenja, gdje traži da oni koji su najveći u zajednici budu poslužitelji svima, tada će se dogoditi procvat i buđenje vjere.
O tome posluživanju zajednici onih koji su primili autoritet od Boga za tu zajednicu prekrasno nam je sjedočanstvo u riječima sv. Pavla zajednici u Solunu:
Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. (1 Sol 2, 7-9)
Iz Pavlova djelovanja u toj zajednici kao apostola, kao učitelja, kao oca vjernike je sve upućivalo na onoga koji je jedini Vođa, Učitelj i Otac, a onda su iz takvog požrtvovnog rada došli i plodovi:
Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. (1 Sol 2, 13)
SVE ČASTI I POLOŽAJI I SLUŽBE IMAJU SVOJ IZVOR U BOGU, I ZATO SVE TREBAJU KROZ DJELA SLUŽENJA NA NJEGA UPUĆIVATI…
Sa stranice dominikanci.hr
