Prekrasno je u prošlom broju HT(5.9.2024), svećenik don Anđelko Zdeslav Kaćunko opisao lik i djelo Predraga Freda Matića nakon preminuća odnosno pogreba na Mirogoju. Usput je istaknuo i isusovca Božidara Nagya koji je na jednom Fejs profilu postavio pitanja:“Mene zanima ovo: je li svećenik koji je vodio njegov(tj. Fredov) sprovod, vlč. Antonio Ćirko, imao dopuštenje od Duhovnog stola s Kaptola, budući da se radilo o javnoj osobi koja je do kraja života javno ostala dosljedna kulturi smrti. Taj čovjek je tolike sablazni davao vjernicima svojim postupcima i riječima, a da na kraju života ničim nije dao do znanja da je sve to opozvao, pokajao se, prije nego se pojavio pred Božjim sudom pravde? Je li ta javna osoba živjela na teritoriju župe Malešnice gdje je vlč. Ćirko župnik? Je li ta javna osoba prije smrti tražila od svećenika posljednje sakramente?
Eto, tri pitanja na koja vjernička javnost očekuje odgovore.“ Ako vlč. Ćirko ili netko s Kaptola ne progovori o pokojnikovu pokajanju i eventualnom traženju posljednih sakramenata onda svećenikov ili crkveni sprovod je blagoslov Matiću za njegova djela izrugivanja svega katoličkog. To je blagoslov njegovom upornom zagovaranju pobačaja, izrugivanju molitelja na trgovima, aplauzu gay paradama, a osobito njegovom zalaganju- nagovaranju splitskih branitelja da svojim tijelima čuvaju Gay pride u Splitu 2012., dok je bio ministar branitelja. A poznata je i ova njegova zauzetost da: 'Bolje je da djeca žive s gay parovima nego u domovima!'(Jutarnji list/tportal.hr/Slobodna Dalmacija 17.07.2012 u 09:13) Ljevičarska ljubičica bijela Tito u ondašnjoj (S)FNRJ je inaugurirao u Kaznenom zakonu: „Za protuprirodni blud između dva muškarca počinitelj će se kazniti kaznom zatvora u trajanju od dvije godine“, od 1951. sve do 1977. Lijepo su istupila ova dvojica svećenika(Kaćunko i Nagy). Potpisujem ovo napisano u Ht, osim što bi se oslobodio izraza kulturu smrti i dodao: podršci ubijanja nerođene djece(pobačaja), a svojedobno je nadbiskup Stepinac rabio izraz: zločin pobačaja, a svojoj propovjedi na trgu ispred katedrale, u sred rata 1943. Je izgovorio i ovo: „Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršenih u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija…“ Vidimo da ovdje nadbiskup Stepinac ne izgovara samo pobačaje nego zločinačke pobačaje. Kao da postoji nekakva kultura ili kulturna smrt nerođene djece.
Opasan pojam relativizma. Nadbiskup, a sada blaženik, nije se bojao ni usred svjetskog rata reći: popu pop a bobu bob.
Nikola Bašić, Vis
