Danas je blagdan svetih mučenika iz Sebaste, skupine od četrdeset vojnika koji su pretrpjeli mučeničku smrt zbog svoje čvrste vjere u Krista, smrzavanjem u jezeru pokraj Sebaste, u bivšoj Maloj Armenija (sada Sivas u središnjoj i istočnoj Turskoj).
Četrdeset mučenika bili su vojnici smješteni kod Sebaste u Armeniji, oko 320. godine. Kad im je Legija naredila da se poklone idolima, oni odbili izdati vjeru svog krštenja, i odgovorili na sve napore “Mi smo kršćani!”. Kad ih ni prijetnje nisu mogle promijeniti, nakon nekoliko dana zatvora vezani su lancima i odvedeni na mjestu izvršenja smaknuća. Bila je okrutna zima, a oni su bili osuđeni da leže bez odjeće na zaleđenoj površini jezera na otvorenom dok se na smrt ne smrznu.
Četrdeset njih, ispunjeni radošću zbog mogućnosti trpljenja za Isusa Krista, rekli su: “Nema sumnje da je teško izdržati takvu hladnoću, ali biti će ugodno ući u raj ovim putem, muka je kratkog trajanja, a slava će biti vječna. Gospodine, nas četrdeset ulazi u borbu, daj da svih četrdeset primi krunu!“
U blizini su bile i tople kupke, spremne za one koji zaniječu Krista. Jedan od njih izgubio je hrabrost, pa se odrekao svoje vjere i bacio u posudu tople vode pripremljene za tu namjenu. No, nagle promjene u temperaturi su ga ugušila i on gubi odjednom i zemaljski i vječni život.
Tada je led iznenada preplavljen jakom svjetlošću pa je jedan od vojnika koji je čuvao osuđenike na tren zaslijepljen svjetlošću, a kada je podigao pogled vidio je kako se anđeli spuštaju s četrdeset kruna koje su držali u zraku iznad glava mučenika, ali od tih četrdeset jedna je ostala bez svoga odredišta. Stražar je bio potaknut priznati Krista, rekavši: “Ta kruna će biti moja”. Skinuvši kaput i odjeću, otišao je zamijeniti nesretnog odmetnika na ledu vičući: “Ja sam kršćanin!“. I broj je opet bio potpun.
Među njih četrdeset bio je i jedan mladi vojnik po imenu Melitona, koji je najduže izdržao hladnoću, a kada su stražari došli pokupiti mrtva tijela, pronašli su ga kako još uvijek diše. Sažalili su se i htjeli su ga ostaviti na životu, nadajući se da će ipak predomisliti. No, njegova majka nije mogla podnijeti da joj sin bude odvojen od ostalih mučenika. Ona je, potičući ga na ustrajnost, podigla njegovo smrznuto tijelo na kola, kako bi bio bačen u vatru s mrtvim tijelima svoje braće. Njihovi ostaci su bačeni u rijeku, ali su vjernici ipak uspjeli spasiti neke njihove relikvije.
