… iz knjige Josipa Vranekovića Dnevnik – Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca
23. IX 1953
„ Hvala Bogu što nismo tokom rata i poslije nasjeli ovima … Mislim si ja: pazi, tu neće biti sve u redu! I dobro sam načinio… Išao sam i uzeo redom sve zapovijedi Božje i crkvene. Oni ne priznaju ni jedne. Štoviše, grčevito ustaju protiv svih redom… Evo prva: ‘Ja sam Gospodin…’, a oni: Nema Boga, nema Krista, tako javno govore i pišu. – Druga: ‘Ne izusti Imena…’, a oni su inkarnirana blasfemija! Treča: ‘Spomeni se…’, a ovi tolike akcije poduzimaju upravo tih dana. Još su radi međunarodnog svijeta zadržali nedjelju dao dan odmora, ali to bi dokinuli, samo da mogu! Četvrta: ‘Poštuj oca i mater…’, a ovi huškaju djecu protiv roditelja. Peta: ‘Ne ubij!’ – Koliko nevinih žrtava imaju na duši! – Šesta: ‘Ne sagriješi bludno!’ – A šef države živi u javnom konkubinatu! Pa taj civilni brak što je drugo nego konkubinat. Sedma: ‘Ne ukradi!’ Do čega god dođu, sve uzimaju. Osma: ‘Ne reci lažno svjedočanstvo…’ – Lažu i varaju na sve strane. Komunizam je inkarnirana laž! – Deveta: ‘Ne poželi žene bližnjega svoga!’ – a eto Stambolića javno napali u skupštini da je uzeo ženu višeg jednog partijskog funkcionera! Deseta: ‘Ne poželi nikakove stvari bližnjega svoga!’ – A ovi, kad bi samo mogli, sve bi oduzeli čovjeku i narodu – i poništili.“
Dok je to govorio, bio je upravo zanesen. Kako su mu riječi tekle, vidi se, da samo s time živi. Položaj Crkve, duhovno dobro vjernika – naroda – to mu je sveto!
