Cjepiva i lijekovi za liječenje Covida-19 – moralni vidik

Uvod

Zadnje desetljeće i sadašnje vrijeme

Zadnjih desetak godina, obilježeno je na svjetskoj razini, uza sve ono dobro i plemenito, ponajprije glađu, ratovima, terorističkim napadima, progonom kršćana, migrantskom krizom, previranjima i različitim sablaznima u Crkvi i u društvu.

No, u zadnje dvije godine, sve se to brzo povuklo u drugi plan pred strahom i tjeskobom zbog situacije oko bolesti Covid-19, koji se u takvom obliku ne pamte u povijesti ljudskoga roda.

Tom strahu na poseban način pridonosi sve veća prisila u vezi cijepljenja u svrhu sprečavanja istoimene bolesti. Tom prisilom ugrožavaju se sve više najveći Božji darovi dani čovjeku, a to su savjest i sloboda, uz prijetnju gotovo potpunog oduzimanja.

I. CJEPIVA PROTIV COVID-19 – MORALNI VIDIK

Prvo bih vam nešto rekao o cjepivima.

Što se cjepiva tiče možemo reći da je to jedna od najčešće izgovorenih riječi u zadnje dvije godine, i u kontekstu Covida-19, i općenito u svijetu. Jako puno se govori i o cjepivu, a isto tako često čujemo i poziv: Cijepi se!

Radio, TV, novine, političari, liječnici, naši susjedi, kolege na poslu, rodbina, prijatelji – sa svih strana se može čuti ili pročitati: cjepivo, cijepi se, hoćeš li se cijepiti? Ja sam se cijepio, pa zar se ti nisi cijepio?…Pa zašto? Što ti je? Zašto si tako sumnjičav? I, 1. doza, 2. doza, (a planira se i 3. doza!?…), negdje se govori već i o 4. dozi, i tome slično.

Taj poziv na cijepljenje – s vremenom je zapravo prerastao u svojevrsnu prisilu – u psihološki pritisak, i emocionalnu i moralnu ucjenu te je na radnim mjestima mnoge ljude učinio žrtvama mobbinga i zastrašivanja.

Već dugo se poručuje: tko je dobar i odgovoran građanin, tko je dobar i odgovoran kršćanin, on će se cijepiti, (a u zagradi: neće postavljati nikakva pitanja) – traži se, dakle, poslušnost bez pogovora.

Kao dijete, osobno, dakle, primio sam sva cjepiva, u ono vrijeme obavezna, kojih je bilo znatno manje nego danas. Primio sam i jedno protiv gripe prije osam godina. Za mene su tada odlučivali moji roditelji, a za ovo protiv gripe sam odlučio sam, više automatski nego s nekim promišljanjem – o tome kakvo je to cjepivo, je li mi potrebno, ima li nuspojave i koje su, i slično tome. Svakako, to također nije bilo razborito! Trebamo si, naime, uvijek postaviti pitanje, i odlučivati nakon promišljanja – a ne samo zato što to možda netko drugi radi ili ti netko drugi tako kaže.

Danas je drugačije. Danas je moja slobodna odluka, moja promišljena odluka o cjepivu protiv Covida-19 – ne, neću se cijepiti!

Jer, cjepiva koja nam se nude, a zapravo nameću u našoj sredini, u Republici Hrvatskoj, moralno su okaljana, a budući da cjelokupno stanje oko pandemije ne ispunjava uvjete koji bi opravdali njihovu moguću iznimnu, privremenu primjenu, radi izbjegavanja većeg zla, ta cjepiva su stoga i moralno neprihvatljiva!

Koji su razlozi? Zašto mislim da su moralno okaljana i moralno neprihvatljiva?

Dva su razloga!

1. razlog:

Ta cjepiva su u svom razvoju, u proizvodnji i testiranju, ili samo u testiranju, povezana s namjernim pobačajima, odnosno sa stanicama dobivenim od namjerno pobačene djece.

Znajući to, moja savjest mi govori da je takvo cjepivo grijeh, odnosno proizvoditi, prodavati ili primiti takvo cjepivo na račun života nevinih, jest sudjelovanje u grijehu!

Istina, radi se o staničnim linijama, stanicama klonovima, koje su dobivene umnažanjem stanica davno namjerno pobačene djece, i tu zaista postoji  vremenski odmak.

Međutim, unatoč tom odmaku, postoji, dakle, i povezanost s namjernim pobačajima.

I, osobno, ne želim doći ni u kakvu vezu s tim činom, ni bližu ni daljnju – dakle, ne želim imati ništa s grijehom pobačaja, namjernim ubojstvom nevinog i potpuno bespomoćnog ljudskog bića.

Jesam li ovim svojim svjedočenjem, ovim svojim stavom koji nosim u svojem srcu, protivan Crkvi i njezinom učiteljstvu? Jesam li ušao u neposluh? To je legitimno i razborito pitanje!

Crkva vrlo znakovito, izrijekom predviđa i mogućnost neuzimanja cjepiva, a da pri tome onaj koji ne želi uzeti cjepivo ne ulazi u neposluh (citiram): „No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze.“[1] Dakle, kod donošenja odluke o necjepljenju presudan je, kao što vidimo, sud savjesti koji se treba slijediti uz, jasno, vođenje brige, koliko je moguće, kako bi se maksimalno smanjila mogućnost zaraze drugih.[2]

Nadalje, Crkveno učiteljstvo, dopušta i iznimku, u smislu dopuštenog primanja moralno okaljanoga cjepiva – kada se, dakle, moralno okaljana cjepiva smiju uzimati, a da to nije grijeh! Ali, ovdje imamo određene “ograde”, a to su: da se takvo smije primati samo privremeno, u izvanrednoj situaciji, i uz ispunjenje niza ozbiljnih uvjeta. No, prema dovoljno brojnim pokazateljima ti uvjeti danas ipak nisu ispunjeni, što se može podrobnije pročitati i u pisanoj inačici ove video poruke.[3]

Prema svemu gore iznesenom, svojim odnosom; dakle, svojim osobnim odnosom prema cijepljenju nisam ušao u neposluh, te ne bježim od odgovornosti, i sve ću učiniti, koristeći razumna zaštitna sredstva, a posebno kroz brigu o imunitetu i cjelovitom zdravlju, da sebe i druge ljude zaštitim od širenja zaraze

2. razlog

Drugi razlog moralne okaljanosti cjepiva protiv Covid-19 jest da postojeća cjepiva nemaju jamstvo sigurnosti, osobito s obzirom na moguće dugoročne nuspojave i posljedice.

Primanje takvih nedovoljno provjerenih cjepiva za osobe koje nemaju rizik dobivanja teškog oblika Covida-19, a to su mladi i zdravi, oni koji su preboljeli Covid,  nerazborit je čin, a ucjena cijepljenjem, od strane institucija, radi pristupa osnovnim ljudskim pravima, predstavlja tešku povredu dostojanstva ljudske osobe. 

II. LIJEKOVI ZA COVID-19 – MORALNI VIDIK

Dok se o cjepivima puno govorilo, o lijekovima za liječenje Covida-19 najmanje se čulo, a još manje – da postoje dobri lijekovi koji odlično pomažu i smanjuju smrtnost od te bolesti na minimum.

Svi koji su to govorili, da postoje dobri lijekovi, vrlo učinkoviti i bez  velikih nuspojava, poimence fluvoxamin[4], budesonid[5], i posebno ivermektin[6], od društva su dobili pečat sramote i etiketu urotnika, premda su ih preporučili ne laici s obzirom na znanje iz medicine,  nego vrhunski svjetski znanstvenici i kliničari. A takvi su lijekovi mogli i još uvijek mogu, ako se koriste što ranije, prije nego osoba završi u bolnici, spasiti mnoštvo života.

Ti lijekovi su i sigurni i jeftini, puno više od onih koji se danas koriste u bolničkim ustanovama za tu istu bolest.

Najnerazumnije od svega jest što ih liječnici mogu propisati za druge bolesti, ali ne i za Covid-19 (!!?), i to samo zbog administrativnih propisa, koji očito nisu u službi čovjeka i njegovog zdravlja, nego, nažalost, u zaštiti određenih partikularnih interesa.

ZAKLJUČNI POZIV – OBRAĆANJE!

Iz svega iznešenoga, a pogotovo iz našeg osobnog, svakodnevnog iskustva, svi na sebi osjećamo jednu veliku težinu, muku i apsurd te tragičnost situacije u kojoj živimo, a pomoći i podrške niotkud!

Zato svima vama, koji se u čitavoj ovoj situaciji osjećate pritješnjeni, obeshrabreni i napušteni, a također se ne želite cijepiti zbog prigovora svoje savjesti, poručujem: Znajte, da u svemu ovome niste sami!

Ne bojte se, jer niste sami!

Budimo, draga braćo i sestre, ustrajni u miroljubivoj i dostojanstvenoj obrani čiste savjesti i svoje ljudske slobode!

Svoje puno povjerenje darujmo Gospodinu Bogu i Njegovoj Presvetoj Majci Mariji!

Zato vas sve ovom prilikom pozivam na molitvu krunice i post ili prikazivanje neke druge žrtve na sljedeće nakane:

• da budemo jaki i ustrajni u vjernosti Bogu,
• da čuvamo nevine, ljudski život o začeća do prirodne smrti,
• da svi odgovorni u našoj domovini i drugim državama svijeta budu osjetljivi za čovjeka i njegovu savjest,
• da se svim ljudima osiguraju moralno prihvatljiva i sigurna cjepiva

• te sigurni, učinkoviti i jeftini lijekovi,
• da se svakom pojedincu ostavi slobodna odluka: odluka o primanju cjepiva, procjena omjera koristi i rizika, u suradnji sa stručnjakom od povjerenja, ali ponavljam, bez ikakve prisile,
• da se prestane s neprihvatljivim uvjetovanjima, ucjenama i diskriminacijom ovisno o tome je li se netko cijepio ili nije,
• te, na kraju:
• da ne produbljujemo međusobne podjele na cijepljene i necijepljene, posljedična optuživanja, nesuglasice, netrpeljivosti i sukobe.

U ovoj teškoj situaciji, draga braćo i sestre, svoju poruku završio bih riječima pape Franje:

Trebamo Gospodina kao što su pomorci u davnini trebali zvijezde. Pozovimo Isusa u brod svojega života. Predajmo svoje strahove Njemu kako bi ih On mogao nadvladati. S njime na brodu neće biti brodoloma, jer ovo je Božja snaga: pretvarati u dobro sve što nam se događa, čak i loše stvari. Isus donosi smirenost u naše oluje.

Uz mali dodatak; trebamo Gospodina, ali trebamo i jedni druge!

Zato je i ona moja poruka upućena svima vama – niste sami!

Upoznajmo istinu, ljubimo istinu i istina će nas osloboditi!

Uzmimo krunicu Blažene Djevice Marije u ruke i ustrajno molimo!

Tako ćemo iz ovoga problema izaći dostojanstveno, mirni, i puni ljubavi u svome srcu! Amen.

fr. Nikola Leopold Noso, dr. med., OP