”Crkva ne postoji radi redefiniranja pitanja vjere, već radi čuvanja pologa vjere”
Pastoralno pismo biskupa Stricklanda
Mojim dragim sinovima i kćerima u Kristu;
neka ljubav i milost Gospodina našega Isusa Krista budu uvijek s Vama!
U ovo vrijeme velikih previranja u Crkvi i u svijetu, moram Vam se obratiti govoreći iz očinskog srca kako bih Vas upozorio na zla koja nam prijete i zajamčio Vam radost i nadu koju uvijek imamo u Gospodinu Isusu Kristu. Zla i lažna poruka koja je zahvatila Crkvu, Kristovu Zaručnicu, jest da je Isus samo jedan među mnogima, što dovodi do preispitivanja nužnosti prenošenja Njegove poruke cijelom čovječanstvu. Ove se ideje moramo kloniti i opovrgavati je na svakom koraku. Moramo dijeliti radosnu vijest. Isus je naš jedini Gospodin koji želi da svaki čovjek prigrli vječni život.
Jednom kada shvatimo da je Isus Krist, Božji Sin, punina objave i ispunjenje Očevog plana spasenja za cijelo čovječanstvo, za sva vremena, i prihvatimo to svim srcem, tada se možemo pozabaviti drugim pogreškama koje muče našu Crkvu i naš svijet koji su se odmaknuli od Istine.
Sveti Pavao piše Galaćanima sljedeće:
„Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet. Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet“ (Gal 1, 6 – 9).
Kao Vaš duhovni otac, smatram važnim ponoviti temeljne istine koje je Crkva od pamtivijeka naučavala, te naglasiti da Crkva ne postoji radi redefiniranja pitanja vjere, već radi čuvanja pologa vjere koji nam je predan od samog Gospodina preko apostola, svetaca i mučenika. Opet, osvrćući se na upozorenje svetog Pavla Galaćanima, svaki pokušaj izvrtanja prave evanđeoske poruke mora biti kategorički odbačen kao štetan za Kristovu Zaručnicu i njezine članove.
1) Krist je uspostavio Jednu Crkvu – Katoličku Crkvu – i stoga samo Katolička Crkva pruža puninu Kristove istine i autentični put do spasenja. 2) Euharistija i svi sakramenti božanski su ustanovljeni, a ne stvoreni od strane čovjeka. Euharistija je doista Kristovo Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo, a primati pričest nedostojno (tj. u stanju teškog i nepokajanog grijeha) razorno je svetogrđe za pojedinca i za Crkvu (usp. 1 Kor 11, 27-29). 3) Sakrament ženidbe je ustanovljen od Boga. Preko naravnog zakona, Bog je uspostavio brak između jednog muškarca i jedne žene koji su vjerni jedno drugome cijeli život i otvoreni za imanje djecu. Čovječanstvo nema pravo niti istinsku sposobnost redefinirati brak. 4) Svaki je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, muškarac i žena, i svim ljudima treba pomoći da otkriju svoj pravi identitet djece Božje, a ne podržavati ih u neurednom pokušaju da odbace svoj neporeciv biološki i od Boga dan identitet. 5) Spolna aktivnost izvan braka uvijek je teška grešna i ne može se blagosloviti ili smatrati dopuštenom od bilo koje vlasti unutar Crkve. 6) Vjerovanje da će svi muškarci i žene biti spašeni bez obzira na to kako žive svoje živote (koncept koji se obično naziva univerzalizmom) je lažan i opasan, jer je u suprotnosti s onim što nam Isus stalno govori u Evanđelju. Isus je podučavao svoje apostole sljedećem: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom…“. On nam je svojom milošću dao put do pobjede nad grijehom i smrću kroz pokajanje i sakramentalnu ispovijed. Bitno je prigrliti radost i nadu, kao i slobodu, koje proizlaze iz pokajanja i poniznog priznavanja naših grijeha. Kroz pokajanje i sakramentalnu ispovijed, svaka bitka s kušnjom i grijehom može biti mala pobjeda koja nas vodi do velike pobjede koju je Krist izvojevao za nas. 7) Kako bismo slijedili Isusa Krista, moramo dragovoljno izabrati uzeti svoj križ umjesto izbjegavanja križa i patnje koju naš Gospodin nudi svakom čovjeku. Otajstvo otkupiteljske patnje, tj. patnje koju nam Gospodin dopušta da iskusimo i prihvatimo u ovome svijetu, a zatim Mu je ponudimo natrag u jedinstvu s Njegovom patnjom – preoblikuje nas, pročišćava i uvodi dublje u radost života koji se živi u Kristu. To ne znači da moramo uživati ili tražiti patnju, ali ako smo ujedinjeni s Kristom, dok doživljavamo naše svakodnevne patnje, možemo pronaći nadu i u konačnici spas.
U tjednima i mjesecima koji su pred nama, mnoge od ovih istina bit će preispitane u sklopu Sinode o sinodalnosti. Moramo se čvrsto držati ovih istina i biti oprezni prema bilo kakvim pokušajima predstavljanja alternative Evanđelju Isusa Krista, ili zagovaranja vjere koja govori o dijalogu i bratstvu, dok se pokušava ukloniti Božje očinstvo. Kada nastojimo uvesti novotarije u ono što nam je Bog u svojoj velikoj milosti dao, nalazimo se na opasnom terenu. Najsigurnije uporište koje možemo pronaći jest ono čvrstog držanja na vječnom nauku vjere.
Nažalost, može se dogoditi da će neki označiti raskolnicima one koji se ne slažu s predloženim promjenama. Budite međutim uvjereni da nitko tko ostaje čvrsto na temeljima naše katoličke vjere nije raskolnik. Moramo ostati nesramežljivi i istinski katolici, bez obzira na sve što bi moglo proizaći iz Sinode o sinodalnosti. Moramo također biti svjesni da Crkvu ne ostavljamo da sama stoji protiv ovih predloženih promjena. Kao što je sveti Petar rekao: „Gospodine, kojemu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života“ (Iv 6, 68). Stoga, napuštanje Crkve ne dolazi u obzir. Umjesto toga, oni koji bi predložili promjene onoga što se ne može promijeniti nastoje zapovijedati Kristovom Crkvom, i oni su doista pravi raskolnici (šizmatici).
Potičem Vas, moje sinovi i kćeri u Kristu, da je sada vrijeme da budete sigurni u čvrstu obranu katoličke vjere. Svi smo stvoreni da tražimo Put, Istinu i Život u ovom modernom dobu konfuzije, pravi put je onaj koji je obasjan svjetlom Isusa Krista, jer Istina ima lice i doista je Njegovo lice. Budite uvjereni da On neće napustiti svoju Zaručnicu.
Ostajem Vaš ponizan otac i sluga, Preuzvišeni Joseph E. Strickland Biskup Tylera
