Svatko je pozvan blagoslivljati Boga i zazivati Njegove blagoslove. Crkva čini isto, zauzimajući se za svoju djecu. Ali između pojedinog vjernika i Crkve, subjekt koji djeluje nije iste naravi, a ta razlika ima važne posljedice kada se razmatra djelovanje blagoslova. U svom korijenu, crkveni blagoslovi – a pod tim mislim na blagoslove same Crkve – proizlaze iz otajstvenog i nepogrešivog jedinstva koje čini samo njezino biće. Iz tog jedinstva koje ju povezuje s njezinim Zaručnikom Isusom Kristom, proizlazi da su njezine molbe uvijek ugodne Bogu, one su poput Kristovih molbi upućenih Ocu.
Zato Crkva od samih početaka nije prestala blagoslivljati, sa sigurnošću zadobivanja brojnih duhovnih učinaka posvećenja i oslobođenja od grijeha. Blagoslov je stoga vitalna djelatnost Crkve. Osmišljen je za osiguravanje kruženja blagoslova, od Boga do čovjeka i od čovjeka do Boga (usp. Ef 1, 3), u protoku božanskih blagoslova i ljudskih molitava. Kao rezultat toga, crkveni su blagoslovi sami po sebi sveto djelo. Oni doista, kako svjedoče historijski izvori, čine samu bit kršćanske liturgije. Za Crkvu, blagoslov prema bilo kojem liturgijskom obliku nije opcija; ona ne može drugačije zbog onoga što jest, zbog životnog djelovanja Crkve. Međutim, ono što ima moć učiniti jest odrediti odredbe i uvjete blagoslova, baš kao što to čini za sakramente.
Tvrditi da blagoslov nije liturgijski jednako je tvrdnji tumačenja liturgije kao djelatnosti. Blagoslov je liturgijski kada je crkveni, jer uključuje otajstvo Crkve u svojoj funkciji i djelovanju. Tu na scenu stupa zaređeni službenik. Kada vjernici pristupe svećeniku i zamole ga za crkveni blagoslov, a svećenik ih blagoslovi u ime Crkve, on djeluje u osobi Crkve. Zato ovaj blagoslov može biti samo liturgijski, jer tu potporu daje zagovor Crkve, a ne zagovor pojedinog vjernika.
Stoga nije iznenađujuće da je urođeni osjećaj vjere kod mnogih vjernika i zaređenih službenika poremećen kada se naučava da svećenik, Kristov službenik, može blagoslivljati, a da taj blagoslov nije sveti čin Crkve, jednostavno zato što nije uspostavljen nikakav obrednik. To bi bilo jednako kao da kažemo da Crkva ne djeluje uvijek kao Kristova Zaručnica.
otac Emmanuel Perrier, O.P.
