Nikaragvanska policija sada zahtijeva od svećenika da se tjedno javljaju u policijske postaje na ispitivanje te da predaju svoje tjedne propovijedi i popis aktivnosti na pregled.
Ovaj pritisak dolazi nakon izjave nikaragvanske vlade u veljači, koja je dala naslutiti da bi režim predsjednika Ortege mogao prestati priznavati nove biskupske imenovanja koja dolaze iz Vatikana.
Prema izvješću organizacije Christian Solidarity Worldwide (CSW) objavljenom prošlog tjedna, katolički svećenici u nekoliko biskupija sada moraju ići u najbližu policijsku postaju na tjedno ispitivanje. Neki od njih izjavili su da im je dodijeljen stalni službenik za nadzor te im je rečeno da ne smiju napuštati svoju zajednicu bez odobrenja.
Ova posljednja mjera posebno pogađa biskupije s velikim brojem svećenika u egzilu, poput Matagalpe, koje su se oslanjale na svećenike iz drugih biskupija koji bi dolazili tjedno kako bi služili župe s prognanim župnicima.
Na ispitivanjima su svećenici navodno prisiljeni predati kopije svojih propovijedi policiji kako bi se provjerilo da ne sadrže poruke kritične prema režimu.
Režim je pojačao pritisak nekoliko tjedana nakon što je biskup Rolando Álvarez iz Matagalpe dao intervju za EWTN, prvi opširni intervju od svog egzila u Rim u siječnju 2024., u kojem je izjavio da će nastaviti obnašati svoju službu u egzilu.
„Zaređen sam za biskupa Matagalpe, ja sam vidljivi poglavar [Crkve u] Matagalpi i apostolski upravitelj [susjedne biskupije] Estelí i tako će ostati dokle god Bog to želi.“
Nikaragvanski režim odgovorio je na intervju dva dana kasnije, nazvavši ga „napadom“ na nikaragvanski suverenitet od strane „web stranica i platforme“ Vatikana.
Vladina izjava nazvala je Vatikan „izopačenom i pedofilskom“ institucijom te je rekla da je Crkva u zemlji ispunjena „lažljivcima i farizejima“ koji žele utjecati na domaću politiku.
Ova je izjava dovela do očekivanja da bi vlada mogla odbiti priznati buduća biskupska imenovanja u zemlji te neće priznavati Álvareza i druge biskupe u egzilu kao legitimne biskupe njihovih biskupija.
Ortega je progonio oporbene stranke, zatvorio gotovo sve privatne sveučilišta i medije te protjerao poslovne ljude, političare i aktiviste koji nisu podržavali njegov režim.
Katolička Crkva i dalje ostaje jedina neovisna nacionalna institucija, ali je i sama doživjela zapljenu ili zatvaranje mnogih institucija povezanih s Crkvom.
Istodobno, vjerska praksa u zemlji ostaje snažna. Nikaragvanski katolici i dalje ispunjavaju klupe svake nedjelje, a bogoslovna sjemeništa su gotovo puna, iako vlada već više od godinu dana gotovo uopće ne dopušta svećenička ređenja.
Biskupi u egzilu, poput Álvareza, ostaju u kontaktu sa svojim svećenicima u Nikaragvi i popularni među svojim narodom, zbog čega ih vlada i dalje smatra prijetnjom Ortegi.
