Dakle, otkud ta zbunjenost?
Kardinal Burke: Zbunjenost ima svoje korijene u dugogodišnjem protivljenju Kristovom učenju o braku i učenju Crkve o svetosti Euharistije.
U Crkvi je uvijek postojao određeni element koji se buni protiv crkvenog učenja, a u novije vrijeme vidjeli smo ga na vrlo očigledan način: Na primjer, u cijeloj raspravi o umjetnoj kontracepciji koja se dogodila šezdesetih godina; ali i s ovim pitanjem o nepravilnim bračnim zajednicama, odnosno suživotu izvan braka: sve ovo zapravo dolazi iz sekularnog društva, u kojem se u našem vremenu vodi nemilosrdan napad na svetost braka. Sad ga vidimo u strašnoj manifestaciji koja se zove tzv. rodna teorija.
Stoga ne bismo trebali biti iznenađeni što su se ta pitanja ponovo pojavila, jer su se čak spominjala i u vrijeme prijašnje Sinode o obitelji (1980. g.). Tada je na njih papa Ivan Pavao II. odgovorio tako dobro, jasnom izjavom – kako bi i trebalo u post-sinodalnoj apostolskoj pobudnici- ne neko novo učenje nego izlažući ono što je Crkva uvijek naučavala i prakticirala radi jačanja života Crkve i time ukazivala i rješavala najveće potrebe društva. Sv. Ivan Pavao II nam je dao takav dokument s Familiaris Consortio.
Jedino što možemo učiniti u pogledu Amoris Laetitia jest da je čitamo u perspektivi neprekinutog učenja i prakse Crkve, a to znači da ne može biti onoga što su neki nazvali revolucijom u Katoličkoj Crkvi: da Crkva sada prihvaća mogućnost da ljudi koji su rastavljeni i čiji brak nije proglašen ništavnim sklope tzv.”drugi brak”; revolucija također, u smislu stalnog učenja Crkve da se bračni čin pravilno odvija samo u braku, drugim riječima, suživot izvan braka je uvijek i posvuda zlo. To je jedini način na koji možemo interpretirati dokument, i to je način na koji moramo tumačiti dokument. Mi smo rimokatolici. Krist je živ za nas u neprekinutom crkvenom učenju i nikada se ne smijemo udaljiti od njega – i od načina na koji nas On uči i vlada u Crkvi.
Na prvoj sjednici najnovije biskupske sinode o obitelji, u kojoj sam sudjelovao, jedan istaknuti kardinal rekao je da je brak ideal, ali da ‘ne možemo od ljudi zahtijevati ideal‘. Istina je da brak nije ideal. On je stvarnost. On je dar Božje milosti da se živi u ljubavi Presvetoga Trojstva, u vjernoj neraskidivoj vezi ljubavi koja daje život, stoga smo i mi odgovorni – za one koji uđu u brak, koji si međusobno dodjeljuju sakrament braka – odgovorni smo da vjerno žive s tom milošću, čak i do razine herojstva.
Sakrament braka postoji prije svega radi spasenja supružnika, pa kada netko ulazi u sakrament braka, prva i najveća dužnost mu je da se moli i radi na spasenju svog bračnog druga.
Drugi dio iz intervjua s kardinalom Raymondom L. Burkom, koji je u cijelosti objavljen u Catholic World Report
