Prošli tjedan smo čuli tužnu vijest, vijest o smrti jedne iznimno važne osobe koja je oblikovala našu kulturu i svijet.
Nažalost, tužnija je činjenica da mnogi čak i unutar Crkve ne shvaćaju gubitak koji je zadesio Crkvu odlaskom ovog velikog svećenika. On je bio odan sljedbenik Krista, koji je uvijek išao tamo gdje su mu savjest i Učiteljstvo Crkve nalagali.
Taj čovjek je vlč. Gabriel Amorth, koji je u dobi od 91 godine napustio ovaj život i to u Rimu gdje je proveo posljednjih 30 godina kao dijecezanski egzorcist. Njegov rad egzorciste nije bio zanemariv. Štoviše, moglo bi se reći da zbog njega danas i postoji određen broj egzorcista u Crkvi. (Svakako ih još uvijek nema dovoljno. Svaka biskupija bi trebala imati barem jednoga, a mnogi ih danas nemaju.)
On je učinio egzorcizam ponovno važnim nakon što ga je velik dio klera htio odbaciti – da ne spominjemo vjeru u đavla i postojanje objektivnog zla – na koji se gledalo kao neugodni relikt prošlosti. Vlč. Amorth je sa druge strane vjerovao da je “najveća pobjeda” đavla ako nas uvjeri da on ne postoji. Zato se protiv toga i borio.
Vlč. Amorth je u jednom intervjuu čak izjavio da kada bi bio u prilici ispovijedati većinu katoličkih biskupa iz cijelog svijeta, ne bi im mogao dati oprost, jer je smatrao da nisu bili vjerni Isusovoj naredbi da izgone đavle.
To ne znači da je vidio Belzebuba na svakom koraku.
U raznim intervjuima vlč. Amorth je rekao da je tijekom godina izveo više od 50.000 egzorcizama, od koji su neki trajali samo nekoliko minuta, a drugi su zahtjevali sate molitve.
U biti, vlč. Amorth je postao poznat jer je bio spreman stati iza svojeg uvjerenja da postoji realno Zlo protiv kojeg se mora snažno boriti. I činio je to u vrijeme kada mnogi, koji su dijelili njegova uvjerenja, ipak nisu bili spremni i javno ga podržati, jer su ga previše utjecajni ljudi u Crkvi smatrali sramotom.
Kada je Vatikan objavio reformirani tekst obreda za egzorcizam, Amorth se glasno usprotivio novim pravilima koja su u egzorcizmu dokinula molitve protiv “zlog uroka”, kao što su psovka ili zlo oko, jer po njemu na njih otpada 90 posto slučajeva s kojima se egzorcist suočava. Nova pravila su također propisala da egzorcizam treba provoditi samo ako postoji “sigurnost” u demonsko opsjednuće – a Amorth je tvrdio da se to zapravo može otkriti samo tijekom izvođenja egzorcizma.
Pravi gubitak zbog ovog velikog svećenika leži u tome.
Evanđelje, punina crkvenog učenja, i ono za što se Crkva oduvijek zalagala nikada nisu bili popularni, a ovakve stvari još manje, te ustrajati na njima može biti riskantno.
Pogotovo kada otpor dolazi iz same Crkve, čak iz redova visoke hijerarhije, zauzimanje stava je nešto što mnogi ljudi nerado, odnosno sa strahom čine. Nije bitno što je upravo ne oklijevanje u govoru kada su u pitanju principi, pitanje dobra i zla, pravi put koji se mora slijediti. Zbog straha pred zastrašujućom silom mnogi se povlače.
Tako je oduvijek bilo. Adam je zadrhtao pred Sotonom u vrtu. Ljudi su napuštali boj na prvoj crti od prvih dana rata. Apostoli ostaviše Gospoda u trenutku kad su mu bili najpotrebniji.
Dakle, kada imate rijetkog čovjeka koji se neće okrenuti na peti i i pobjeći, tko će stajati čvrsto na obrambenoj crti kada neprijatelj napadne, onda je vrijedan spomena. Divimo se takvim ljudima. Cijenimo takve ljude. Trebamo takve ljude.
I sada svijet ima jednog manje. Što je još važnije, imamo jednog manje gdje je najpotrebnije: u samoj Crkvi. Trebamo ljude koji se ničega ne boje osim Boga, koji će ustati protiv onih koji se srame svega što se u Crkvi događalo prije 1965. Trebaju nam ljudi koji padaju na koljena pred Euharistijom i onda kada nam čak i neki svećenici govore da je ona samo simbol. Trebamo one koji će ponosno nositi svoje krunice, u doba kada bi neki htjeli da vjerujemo kako su marijanska pobožnost i krunica samo ostaci arhaične, zastarjele prošlosti. Trebamo vjernike koji odbacuju ideju da su moralna pitanja jednostavno “pitanja savjesti”.
Takav je čovjek bio vlč. Gabriel Amorth. Budimo zahvalni Bogu na njemu i njegovoj službi. Oplakujmo njegovu smrt. Uzdajmo se da će Duh Sveti podići jake ljude poput njega. Molimo da se velik broj takvih ljudi uskoro pojavi. Trebamo ih. Jer imaju velike zadaće koje trebaju ispuniti.
