Vjernici u Americi suočeni su s realnom mogućnošću da će jedan od njih, dakle katolik, postati sljedeći predsjednik. Ali polemike oko njegovog izbora ne jenjavaju, osobito među vjernicima jer- kako se Joe Biden može predstavljati kao uzoran katolik, a istovremeno podržavati abortus, istospolni brak, rodnu ideologiju itd, itd?
Mnogi od nas u Hrvatskoj postavljaju si isto pitanje kada dođe vrijeme izbora, jer možemo pretpostaviti kako i naši politički lideri imaju sve sakramente, idu na misu i primaju pričest – a politika koju predstavljaju je u potpunoj suprotnosti s crkvenim učenjem. Možda dakle, problem nije u samim političarima, nego u kulturi koja danas oblikuje katolički identitet. Kako u Americi, tako i donekle u Hrvatskoj.
Imajući to u vidu, prenosimo članak objavljen u Crisis Magazine koji analizira ovu problematiku:
Uzimajući u obzir političku korisnost ove etikete – prijeko potrebnu protutežu radikalnom i sekularnom duhu koji je zavladao Demokratskom strankom u cjelini – Bidenova kampanja forsira “Joeove katoličke korijene” u posljednjem pokušaju da zadrži te glasače koji još uvijek pohađaju nedjeljne službe negdje drugdje osim The Church of Woke (liberalna struja u Crkvi). Kao odgovor na ovo očito politikantstvo, neki su istaknuli da je Biden proveo dobar dio prošlog stoljeća promovirajući protukatoličku politiku poput zalaganja za sustavno ubijanje djece, vlasti koje nisu sankcionirale sodomiju i visoke poreze. Biden, kažu, ne može podržati te stvari i dalje biti katolik.
Ali on to jest. Nemamo ovlasti to poreći. Opovrgnuti katoličanstvo nekoga tko je kršten i krizman znači ispovijedati sumnju u neizbježni karakter sakramenata. Joe Biden ne može odlučiti da ne bude katolik i ne možemo ga prestati zvati katolikom, ma kakve monstruozne javne grijehe poduzeo. Odlučnost je iznad njegove sposobnosti, a i naše, da se promijeni. To nije puka semantička razlika: činimo veliku štetu moći Crkve kad prihvatimo da politika može prevladati nad njezinim sakramentima.
Doduše, tvrdnje kampanje idu dalje (budući da Demokratska stranka, pretpostavljam, nije previše zabrinuta statusom koji dodjeljuju katolički sakramenti. Oni su previše zapetljani u svoje vlastite sakramente). Nije samo Joe Biden katolik; bitno je da politika koju predstavlja Joea Bidena katolička, barem u pričama same stranke. Brojni časopisi s katoličkim predznakom i progresivci potvrdili su tu tvrdnju. Dotični profil od 30. srpnja u National Catholic Reporteru pokušao nam je to pojasniti „Kako su katolički korijeni Joea Bidena oblikovali njegov javni život“. Isusovački magazin America objavio je lijepi lažan sjaj Demokratske stranke, donoseći članak u kojem tvrde: „Katolička vjera Joea Bidena pokazana je na zadnjoj večeri Demokratske konvencije.“ Krunski dragulj ovog narativa jest „Katolička politika Joea Bidena je komplicirana – ali duboko američka“, objavljeno u časopisu Amerika 17. kolovoza.
Taj posljednji naslov je uvredljiv, neinteligentan i
… posve točan.
Joe Biden je savršeni predstavnik matice trenutnog američkog katoličanstva. On je pekmezast te daje prednost vremenskom i sentimentalnom nad vječnim i svetim. Prije ili kasnije, morat ćemo računati s tom činjenicom.
Jack Jenkins, autor dotičnog američkog djela, s odobravanjem citira Joe Bidenov sažetak opisa njegove vjere: „Moja ideja o sebstvu, obitelji, zajednici i širem svijetu izravno dolazi iz moje religije. Nije toliko bitna Biblija, blaženstva, Deset zapovijedi, sakramenti ili molitve koje sam naučio. Nego kultura.“
Sada je razumno što ovdje treba učiniti – čak ni ono inteligentno ili pronicljivo, već osnovno, očito i zdravorazumsko – zaustaviti se i pitati: kakva katolička kultura postoji neovisno o Bibliji, blaženstvima, Zapovijedima, sakramentima i molitvi? Ne može biti ni zdrava, ni lijepa, ni produktivna. Ali to je, ako smo iskreni prema sebi, onaj dio koji postoji u ogromnim dijelovima katoličkog stanovništva Sjedinjenih Američkih Država.
Kriza Katoličke crkve u Americi nije u tome što je stvorila Joea Bidena, već u tome što je stvorila deset milijuna Joea Bidena. Oni sjede u našim župnim vijećima. Oni predaju u katoličkim školama. Oni prebivaju na crkvenim klupama u tjednima kada je to prikladno. Nije osobni neuspjeh Joea Bidena ono što bismo trebali dovesti u pitanje; socijalni i institucionalni neuspjesi su ga stvorili.
Joe Bidenovo odbacivanje crkvenog učenja na margine, i podržavanje platforme njegove stranke, zapravo uopće nije stav samo Joe Bidena. On to dijeli s izuzetno velikim brojem svojih sunarodnjaka američkih katolika, kako nas je proljetos podsjetila anketa EWTN-a / Pewa. Po pitanju pobačaja, na primjer, ogromnih 74 posto samo identificiranih katoličkih ispitanika reklo je da bi to trebalo biti legalno u barem nekim slučajevima, a strahovitih 20 posto želi dopustiti takvo zlo u svim slučajevima. Što se tiče većine drugih pitanja, katolici su podijeljeni po stranačkim linijama, što sugerira da su političke i druge privremene pripadnosti nadjačale vjernost američkih katolika Svetoj Majci Crkvi. Za to ne možemo kriviti Joea Bidena.
Ali koga kriviti što postoji jedan takav katolik poput Joea Bidena i njemu slični? Tipičan je proizvod Katoličke Crkve u našem narodu i našem vremenu. Oni među nama koji se uspijevaju držati više tradicionalnijih praksi i običaja možda neće biti skloni priznati tu činjenicu, u nekom slijepom i tvrdoglavom inzistiranju da je naše razmišljanje status quo u Crkvi sveopće – barem onaj vjerni dio. Ali moramo si to priznati, jer što prije prihvatimo problem, prije možemo potražiti rješenje.
Mi kao Crkva ne uspijevamo djelovati u političkom svijetu jer propadamo u formiranju vlastitog. Naša je vjera postala kulturna manifestacija koja se može koristiti u političkim kampanjama i za vrijeme Božića. Svaki pokušaj reforme tog nesretnog stanja trebao bi započeti sa središtem odgovarajuće katoličke kulture: „Biblija, blaženstva, Deset zapovijedi, sakramenti i molitve“. Te stvari imaju moć da nas transformiraju i preko nas da transformiraju svijet. Nije za nas dobro poricati ih, a zasigurno nije korisno nijekati njihovo poricanje u našim redovima.
Joe Biden je katolik. Andrej Plenković također – jednako katolici kao i mi ostali. Kako zastrašujuća misao.
