Sveti Jeronim (347.-420.) boravio je u špilji u Betlehemu, u blizini mjesta Isusova rođenja. U božićnoj noći meditirao je o Isusovom rođenju i pitao se kakav bi dar mogao dati Isusu.
Odjednom je imao viziju. Dijete Isus pojavio se pred njim usred sjajne i blještave svjetlosti i upitao ga: “Jeronime, što ćeš mi pokloniti za rođendan?
”Sv. Jeronim je u ekstazi odgovorio: “O božansko dijete, dajem ti svoje srce.” “Da, ali daj mi još nešto”, zamoli Isus. “Dajem ti sve molitve i naklonost svoga srca”, odgovorio je svetac. Sveto Dijete tražilo je sve više i više. Na kraju je sveti Jeronim rekao: “Dat ću ti sve što imam i što jesam.” Ipak, Isus je želio više. Sada Jeronim nije imao odgovor. Stoga je upitao: “O Božansko dijete, nemam više ništa. Što je to što ti mogu dati?” Mali Isus je odgovorio, s osmijehom na SVOJIM usnama, “Jeronime, daj mi svoje grijehe.” Prilično zbunjen, sveti Jeronim upita: “Što ćeš učiniti s mojim grijesima, moj Gospodine?” “Daj mi svoje grijehe da ih sve oprostim”, odgovorio je Isus. Čuvši to, zaplakao je, od RADOSTI i LJUBAVI prema ljubaznom Isusu.
