Draga braćo i sestre, tko je Isus i odakle dolazi? Na to pitanje daje odgovor današnja svetkovina. Čovjeku koji je u naše vrijeme naviknut živjeti tako da ne trpi nikakav autoritet zapravo zvuče teško riječi koje ispovijedamo u Vjerovanju Crkve: Sišao s Nebesa. Nebo uvijek predstavlja neki autoritet, da postoji netko tko je iznad nas. A čovjeku koji uz pomoć tehničkih dostignuća želi biti bog na zemlji to ne odgovara. Stoga Isusa u zadnje vrijeme žele prikazati kao jednog vrlo dobrog čovjeka, koji je činio dobra djela, bio je milosrdan, no njegovo božanstvo želi se zanemariti. I za Židove onoga vremena Isus je bio netko za kog su otprilike znali tko je – sin Marijin i Josipov, tu su mu rođaci, dolazi iz Nazareta i bavi se stolarstvom. No Isus je činio nešto što običan čovjek ipak nije mogao – ozdravljao je bolesne, oživljavao mrtve, opraštao grijehe. Zato je uvijek negdje u podsvijesti ljudi koji su ga susretali bilo pitanje odakle ovaj dolazi. Prije nego su ga osudili na smrt farizeji su ovu dvojbu potvrdili. Jedan od njih reče: “Za Mojsija znamo da mu je govorio Bog, a za ovoga ni ne znamo odakle je”. Tako Isusovo podrijetlo biva istovremeno i poznato i nepoznato, na tu je dvojbu prividno lako odgovoriti, a ipak odgovor nije zadovoljavajući.
Evanđeoski izvještaji ipak daju odgovor i na to pitanje, osobito proslov Ivanova evanđelja. Isus je vječni Logos, vječni Bog, druga božanska osoba koja je u punini vremena uzela ljudsko obličje. I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Evanđelist Ivan tako izravno i veličanstveno odgovara na pitanje odakle je Isus. Isusovo podrijetlo je zapravo sam početak svega, on je odvijeka, on nema početka, nego on svemu daje početak, sve je po njemu stvoreno. On dolazi od Boga, u konačnici on sam je Bog. Isti taj Bog koji je odvijeka, to jest druga božanska osoba ili vječni Logos, vječna spoznaja, u punini vremena uzeo je od Djevice Marije tijelo i postao čovjekom. Ostao Bogom i postao čovjekom. “Veličanstvo uze poniznost, snaga slabost, vječnost smrtnost.” To je otajstvo čudesno, ljudskom razumu nedohvatljivo. Veličinu tog otajstva jedan je svetac pokušao objasniti uz pomoć slike princa i crva. Isus je za nas učinio nešto slično princu koji je vidio ranjenog crva i postao crv kako bi ga ozdravio. Druga božanska osoba, to jest Isus Krist isto je tako gledajući čovjekovu bijedu, htio biti zaogrnut ljudskim tijelom, potpuno se poniziti, sakriti svoje božanstvo u granice fizičkog tijela, kako bi nas spasio.
Draga braćo i sestre, zavirimo sada u događaj koji nam opisuje današnje evanđelje. Anđeoskim pozdravom Mariji, započinje Novi zavjet u stvarnome smislu. “U dijalogu između anđela i Marije očituje se otajstvo Trojstvenoga Boga” Pozdrav koji anđeo upućuje Djevici Mariji je grčkog porijekla chaire – raduj se. Sama ta činjenica da pozdrav ima grčki korijen naznačuje kako se već ovdje, na početku, otvaraju vrata svim narodima svijeta. Isus nije došao otkupiti samo Židove nego cijeli svijet. Adam, predstavnik cijelog čovječanstva svojim neposluhom pao je u grijeh i za kaznu svima nama zaslužio smrt i gubitak života u stanju izvorne pravednosti i svetosti. Krist, novi Adam, svojim posluhom došao je otkupiti cijelo čovječanstvo od dobivene kazne. Ovdje je važno naglasiti kako kaže sv. Augustin da nas je otkupio bez naših zasluga, ali plod otkupljenja to jest spasenje neće nam dati ako se sami ne potrudimo biti mu vjerni. Anđeo ovdje naviješta da Bog nije zaboravio svoje obećanje, a to je nova uspostava Davidovog kraljevstva koje se razlikuje od onoga kako je čovjek očekivao. To obećanje sada se ispunja u Djetetu koje će Marija začeti po Duhu Svetomu. Ovo kraljevstvo neće imati kraja jer nije izgrađeno na svjetovnoj moći nego svoj temelj pronalazi u vjeri i ljubavi te predstavlja nadu usred svijeta kojemu se čini da ga je Bog napustio. Ovo kraljevstvo ne poznaje kraja jer u njemu vlada Bog.
Nakon anđelovog pozdrava, Marija ulazi u dijalog sama sa sobom i promišlja o anđelovim riječima, traga za shvaćanjem. “Ona se ovdje pojavljuje kao žena velike nutrine koja koristi i srce i razum te pokušava shvatiti cjelinu Božje poruke. Ona tako postaje slika Crkve koja promišlja Božju riječ.” Ona ovdje i nas poziva da nad Božjom riječju zastanemo i u srcu promišljamo. Djevica Marija se u svojoj zamišljenosti pita kako će to biti kad muža ne poznaje, no anđeo joj priopćava kako neće postati majka uobičajenim putem. Ona će postati majkom tako što će ju osjeniti sila Duha Svetoga. Ovaj događaj ispunio je riječi koje je prije otprilike 800 godina prije Kristovog rođenja prorekao prorok Izaija u prvom čitanju – Evo Djevica će začeti i roditi sina koji će biti Bog s nama. Marija se zatim izjašnjava s jednostavnim “da”, s jednostavnim “neka mi bude po riječi tvojoj”. Gospodin ne može otkupiti čovjeka bez njegovog slobodnog pristanka, bez njegovog slobodnog da. Crkveni su oci o ovome čekanju Marijina odgovora promišljali na dramatičan, misteriozan način. Oni kažu da je cijelo nebo zastalo, zaustavilo dah i čekalo Marijin odgovor. Sveti Bernard, opisujući ovaj trenutak, moli Mariju: “Samo ovoga puta ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje da.” Marija postaje majka svojim “da” – po njezinoj poslušnosti Riječ je ušla u nju. Crkveni su oci u ovoj slici razvili misao kako i u nas, po vjeri i krštenju, Vječni Logos tj Isus Krist uvijek iznova dolazi i čini nas svojima. Mi svojom vjerom uvijek iznova začinjemo Isusa u svome srcu. Djevica nosi u svome srcu Božju riječ – budimo i mi poput nje nositelji Božje riječi u svijet.
Dragi vjernici, sveti je župnik Arški rekao kako je “oltar poput krila Marijina na kojemu se po svećenikovim riječima svakodnevno rađa Bog”. I zaista, kao što je nekoć u krilu Marijinu vječna Riječ u čudesnoj razmjeni obukla naše tijelo kako bi nas pobožanstvenila, isto tako na svećenikove riječi silazi svakodnevno na oltar, začinje se i rađa kako bismo mi blagujući Kruh postali ono što blagujemo! Neka nas On koji je divno sazdao ljudsko dostojanstvo a još čudesnije ga obnovio, po primanju ovog otajstva, učini dionicima svog božanstva!
Još jedna poruka izvire iz današnjeg evanđelja. Djevica Marija ovu trudnoću nije planirala, ali ju je prihvatila i rodila svijetu Otkupitelja. Dakle jedna neplanirana trudnoća spasila je svijet. Danas nažalost mnoge trudnoće prekidaju se pobačajem, ubija se dijete u majčinoj utrobi jer ono nije bilo planirano. Zatvaraju se vrata Božjoj volji jer čovjek ne želi poput Marije biti ponizni službenik Gospodnji nego suprotno, Gospodar nad Bogom, nad životom. Molimo da ova mržnja prema ljudskom životu prestane, da prestane ta bijela kuga, taj genocid koji se svakodnevno vrši u majčinoj utrobi. Neka nam Djevica Marija svojim zagovorom pomogne jer ona je s neizrecivom ljubavlju devet mjeseci pod srcem nosila Sina Božjega.
Draga braćo i sestre, u crkvenoj predaji današnji datum ima duboku simboliku. Prema predaji stvaranje je svijeta završeno na današnji dan – isti dan kad je započelo novo stvaranje s utjelovljenjem Božje Riječi u krilu Marijinu na Blagovijest. Židovska predaja povezivala je istim datumom stvaranje svijeta i dan Abrahamovog žrtvovanja Izaka kad se ovan zapleo u trnje što je slika pravog Jaganjca Isusa koji je raspet na križu. Sveti oci danom Isusovog raspeća držali su upravo 25. ožujak te je tako Isus proživio na zemlji u dan pune 33 godine. Otkupio je čovjeka od grijeha i rodio ga na novi život u isti dan kad je stvoren.
Isus je uzeo ljudsko obličje kako bi nas spasio od grijeha. Sišao je s neba on koji postoji oduvijek. On je Bog koji je u vremenu postao čovjekom i ujedno ostao bezvremenski Bog – dakle on je bogo-čovjek. On nije samo neki moralist i dobar čovjek koji je živio na zemlji poput ostalih dobrih ljudi. On je utjelovljeni Bog. Na kraju promišljanja o ovom događaja koji promijenio svijet papa Benedikt se pita: “Je li dakle istinito ono što govorimo u Vjerovanju – Vjerujem (…) u Isusa Krista (…) začeta po Duhu Svetom, rođena od Marije Djevice? Odgovor glasi bez ograničenja: DA. Zbog toga je Isusovo začeće i rođenje od Djevice Marije temeljni element naše vjere i svijetli znak nade” za svakoga koji se odazove Kristovom pozivu. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
